Težak zadatak za trenera KK Bosna
4

Emir Halimić: Slučaj Vučurović nam je omča oko vrata

Piše: Edin Isanović
Emir Halimić (Foto: Klix.ba)
Emir Halimić (Foto: Klix.ba)
Emir Halimić, nekadašnji igrač Košarkaškog kluba Bosna i bh. reprezentacije imenovan je u julu ove godina za prvog šefa struke Studenata. Pred njega je postavljen težak zadatak - da pokuša vratiti nekadašnjeg prvaka Evrope na stare staze uspjeha. U intervjuu za Klix.ba Halimić je govorio o trenutnom stanju u klubu, ambicijama u novoj sezoni, suspenziji FIBA-e, o povratku publike u dvoranu, uspjehu nacionalnog tima u kvalifikacijama.

Možete li nam reći kakva je trenutna situacija u klubu?

U trenutku kada sam stigao bio je dogovor da na okupu ostane stara ekipa, to je bio jedan od uslova mog dolaska. Svi igrači iz prošle sezone su 'unutra'. Doduše, otišao je samo Rahimić, ali smo ga zamijenili Lerićem, koji, prema mom sudu, može puno pomoći ekipi. Prije svega mislim na njegovo iskustvo i odnos prema treningu.

Koji je prosjek godina aktuelne ekipe?

Imamo dva juniora koji su igrali kod Nenada Markovića u reprezentaciji - Vukovića i Damjanovića. Imamo dvojicu od dvadeset ili dvedeset i jednu godinu. Od iskusnijih su tu Avdibegović, Lerić i Rizvić. Otprilike to je spoj mladosti i iskustva, ali više ima mlađih igrača, što ohrabruje. Treba naglasiti da će pojedini igrati na dvojne licence za druge klubove, ali će sa nama trenirati.

Da li ste zadovoljni urađenim u protekla tri mjeseca?

Svi igrači koji nose Bosnin dres, od trenutka kada sam ja stigao pa do danas, su radili maksimalno. Sa te strane nemam nikakvih zamjerki. Ja se nadam da će Uprava kluba smoći snage da momke isprati sa platama koje su vrlo korektne.

Nova sezona počinje za desetak dana. Koliko visoko može Bosna?

Mi prvo kolo gostujemo u Čapljini. Odmah idemo na teško gostovanje koje će pokazati kako smo radili u proteklom periodu. Međutim, mnogo toga zavisit će od suspenzije Bosne od FIBA-e zbog Nikole Vučurovića. Da budem jasniji, dok se ne isplate dugovanja prema njemu, mi ne možemo dovoditi igrače. Zbog toga smo limitirani i to nam predstavlja ogroman problem. Mi možemo angažovati samo domaće igrače, koji su u trenutku kada je suspenzija stupila na snagu igrali u BiH. Jednostavno, moramo forsirati mlade košarkaše. Misilm da bismo onda za godinu ili dvije mogli napraviti ozbiljan rezultat. Ko god misli da može preko noći nešto uraditi ja mu odmah prepuštam svoju poziciju. Ne bojim se rada i vjerujem da će Bosna izaći na pravi put, jer se radi o nekadašnjem evropskom prvaku.

Da li će Studenti svoje utakmice igrati u Zetri?

Da! Mi treniramo u toj dvorani i to dva puta dnevno. Meni pomažu Sabahudin Bašović i Osman Handžić, koji je kondicioni trener. Imamo svoju viziju i jasne ciljeve. Sa nama već mjesec dana rade Mujo Tuljković i Damir Krupalija. Sa njima bismo bili konkurentni Širokom i Igokei, ali ih ne možemo registrovati zbog pomenute suspenzije. Oni su toliko voljni i željni da igraju da je to nevjerovatno. Ako riješimo taj problem, to bi bila druga priča. Pored njih dvojice angažovali bismo i neke strane igrače.

Koliko je realno da će uskoro moći biti riješen "slučaj Vučurović"?

Zaista ne znam. Momak je bio korektan, želio se dogovoriti sa klubom, ali nažalost sastanak nije završen na obostrano zadovoljstvo. Ne znam kako i kada će se to okončati, a nama je to omča oko vrata.

Kako vratiti publiku na Bosnine utakmice?

Gledaoci će se vratiti kada vide da se dešava nešto pozitivno, kao što je slučaj u FK Sarajevo. Kada to prepoznaju sigurno je da će dolaziti u Zetru i pružati nam podršku. Bez publike, sport ne vrijedi. Omladinski pogon je u svoj toj priči najvažniji. On treba da daje po tri ili četiri igrača pred svaku sezonu. Uostalom, tako je uvijek i bilo u taboru Studenata. Recimo to sada radi Široki, koji je sve to prepisao od Bosne još prije rata.

Mnogi naglašavaju da ste se prihvatili teškog posla, kako to komentarišete?

Zbog čega sam se prihvatio ovog projekta? Pa, bilo mi je dosta praznih priča i kritika sa strane. Rekao sam sebi: 'Pokušaj nešto uraditi'. Uzeo sam vjerovatno najtežu poziciju. Ako ne bude kako treba bit ću izložen kritikama, svjestan sam i toga. Naš primarni cilj je povratak u regionalnu ligu. Bez toga neće biti sponzora, navijača i kvalitetne košarke. Sve je povezano jedno sa drugim.

Kako komentarišete posljednje uspjehe državnog tima, koji je izborio prvo mjesto u grupi i plasirao se na Eurobasket u Sloveniji 2013. godine?

Prije svega treba istaći da se vratila publika u Skenderiju, a vratila se iz istog razloga kao i na Koševo. Ljubitelji čarobne ige pod obručima prepoznali su pozitivne stvari koje su se dešavale u nacionalnom timu. Ne treba čuditi što smo na kraju završili na liderskoj pozciji. Recimo, ja sam pomoćnik selektoru kadetske bh. reprezentacije Gordanu Firiću i mi smo imali četiri ili pet okupljanja godišnje. Imamo igrače iz čitave BiH i to je veliki uspjeh. Nenad Marković je sa juniorima napravio zaista izvanredan rezultat. To je pokazalo da košarka u BiH ima svijetlu budućnost. Za reprezentaciju se može igrati do krajnjih granica svojih mogućnosti samo ako se od malih nogu zavoli nacionalni tim. Tako je i u klubovima, ako od malena budu privrženi jednom timu igrat će prvo iz ljubavi, a tek onda za novac.