Devetnaestogodišnji Sarajlija godinama postiže zapažene rezultate u ovom sportu na međunarodnoj sceni, a kvalitet je potvrdio i na Evropskom seniorskom prvenstvu održanom u januaru u Torinu, gdje je kao junior u konkurenciji 46 klizača i 25 zemalja osvojio odlično 18. mjesto. U Italiji je u utrci na 500 metara postavio i novi državni rekord, koji je uspio popraviti nekoliko dana kasnije na takmičenju "Pannonia Open" održanom u Budimpešti.
Kada ste se počeli baviti brzim klizanjem?
Ljubav za ovaj sport postepeno se razvila. Prvobitno sam u osnovnoj školi, kao i većina mojih vršnjaka, trenirao fudbal pet godina. U četvrtom razredu mama mi je predložila da naučim klizati. Prve korake na klizaljkama napravio sam u KK Bosna i tri godine trenirao uporedo klizanje i fudbal. Potom sam počeo nastupati na takmičenjima u okruženju, ostvarivati dobre rezultate i obarati državne rekorde u mlađim kategorijama, te se odlučio samo za klizanje. Vremenom sam osjetio istinsku ljepotu ovog sporta i nakon osam godina mogu reci da su to brzina, dinamika, taktika...
Kada ste se počeli profesionalno baviti brzim klizanjem?
Možda je profesionalni početak bio kada sam dobio prve klizaljke za Short Track. Tada sam odlučio da se želim boriti za "nešto više". Prve klizaljke, sa noževima od ruskog čelika, na kojima je nemoguće uraditi bilo kakvu profesionalnu deformaciju (radijus, bending), bile su zaista neobične, ali u tom trenutku meni su djelovale fantastično.
Koje je prvo veliko međunarodno takmičenje na kojem ste nastupili?
Bilo je to na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Češkoj 2006. godine kada sam postavio nove norme u BiH na svim dionicama, odnosno na 500 m, 1000 m i 1.500 m. U tom trenutku sam trenirao sam, kao što je većinom slučaj i sada zbog nedostatka finansija. Ipak shvatio sam da ako želim napredovati, moram se sam boriti. Već 2007. godine sam dobio poziv od Međunarodne klizačke unije (ISU) da učestvujem na oficijelnim kampovima za razvoj mladih klizača Evrope. Također, ove i prethodne sezone dobio sam poziv i od Kanadske klizačke federacije da treniram u centrima ovog sporta. Te ipak i pored brojnih poteškoća vezanim za besparicu, mogu biti zadovoljan uslovima za rad koje sam do sada imao.
Koji su Vam najveći uspjesi?
Prošle godine sam osvojio zlatnu medalju na Balkanskom prvenstvu u Zagrebu i Celju u kategoriji juniora. U novembru, na početku ove sezone, nakon sedam dana treniranja na ledu osvojio sam šesto mjesto od 37 takmičara na Evropskom juniorskom prvenstvu u Bormiu. Na ovom takmičenju sam postavio i novi državni rekord na 1500 metara sa rezultatom 2:20.901. takođe, plasman koji mi je posebno bitan je i ulazak među "top 20" klizača na Svjetskom juniorskom prvenstvu održanom početkom januara ove godine u Kanadi. Tada su ispred mene bila samo četiri klizača iz Evrope, odnosno predstavnici Francuske, Italije, Rusije i Mađarske. Čelne pozicije pripale su svjetskim velesilama u ovom sportu, Koreji, Kanadi, SAD, Kini i Japanu. Ukupno je bilo 67 takmičara iz 29 zemalja svijeta. Možda i najbitnije što bih izdvojio iz svoje karijere su postavljeni državni rekordi od najmlađe kategorije do nedavno postavljenog najbržeg vremena na ovim prostorima u trci na 500 sa rezultatom 44.548. To mi je otvorilo put za učešće i na seniorskim svjetskim kupovima.
Koliko ste zadovoljni uslovima koji se pružaju za bavljenje ovim sportom u našoj zemlji?
Od trenutka kada sam se počeo baviti ovim sportom do danas nije se mnogo toga promjenilo. Kada sam počinjao bila je gotovo ista situacija samo što smo klizali pod otvorenim nebom i zagrijavali se čisteći snijeg sa ledene plohe. Danas imamo balon u kojem je postavljen led i od ove godine biće nam na raspolaganju nešto duže, jer do sada je bilo samo 45 dana u godini, ali ni to nije dovoljan preduslov za vrhunske rezultate. U BiH, tačnije u Sarajevu, gdje trenutno treniram glavni problem je ledena dvorana, koju nažalost nemamo. Za početak bavljenja brzim klizanjem uslovi postoje, ali za neko profesionalno bavljenje i očekivanje velikih rezultata neophodno je izgraditi adekvatan objekat. Tako će se obezbijediti uslovi konstantnog napretka. Treba nam ledena dvorana što podrazumijeva i strunjače, gdje bi se led mogao koristiti minimalno šest do osam mjeseci u godini. Problemi sa nepostojanjem leda u BiH, jedan su od razloga zašto većinu treninga provodim u inostranstvu.
Vjerujete li da možete izboriti nastup na ZOI 2010. u Vancouveru?
Da mi je neko prije pola godine rekao da ću se plasirati među 20 najboljih juniora ili biti 18. na Evropskom seniorskom prvenstvu i da ću klizati 44 sekunde na 500 m bilo bi mi nevjerovatno. Međutim, kada vidim da je i to moguće, onda mogu reći da imam i velike planove za budućnost i da ništa nije nemoguće. Sada mi se otvaraju novi vidici i postavljaju nove granice. Najveći cilj, kao i san svakog sportiste, mi je da izborim učešće na Zimskim olimpijskim kigrama 2010. godine u Vancouveru. Svjestan sam da je ispred mene težak zadatak, ali sam spreman na odricanja, marljiv rad i naporne treninge, kako bih se našao na listi bh. putnika za najveću sportsku smotru na planeti. Naravno da bih u tome uspio neophodna mi je i adekvatna finansijska podrška, prije svega vladajućih struktura.
