Serijal / Dijete vam trenira pet godina, a ne zna pravilno trčati. Gdje griješimo?

Dijete može trenirati pet, pa čak i deset godina, a da nikada ne nauči pravilno trčati. Kako je to moguće? Zato što treniranje i motorički razvoj nisu isto.

Zamislite dijete koje tri ili četiri puta sedmično trenira nogomet, košarku, tenis ili neki drugi sport. Godinama odlazi na treninge, uči tehniku, taktiku i pravila igre te učestvuje na takmičenjima.

Ali postavlja se jedno važno pitanje: ko to dijete sistematski uči kako da pravilno trči, skače i kontroliše vlastito tijelo?

Upravo se u odgovoru na ovo pitanje krije nekoliko razloga zbog kojih djeca, uprkos godinama treniranja, često nemaju dovoljno razvijene osnovne motoričke sposobnosti i vještine.

Dijete se premalo kreće prije nego što uopće uđe u sport

Prvi problem često nastaje mnogo ranije, prije uključivanja u organizovani sport.

Maloj djeci potrebno je mnogo prilika da trče, penju se, skaču, padaju, održavaju ravnotežu, igraju se hvatanja, mijenjaju pravac kretanja i kroz igru rješavaju različite motoričke zadatke.

Upravo kroz takve aktivnosti dijete postepeno upoznaje vlastito tijelo, razvija koordinaciju, ravnotežu i snagu te sposobnost prilagođavanja različitim situacijama.

Međutim, ukoliko djetinjstvo prolazi uz previše sjedenja i ekrana, a premalo slobodne igre, smanjuje se broj prilika za sticanje raznovrsnih motoričkih iskustava.

Trening sporta nije isto što i sistematski motorički razvoj

Drugi problem nastaje kada pretpostavimo da je samo uključivanje djeteta u sport dovoljno za njegov cjelokupan motorički razvoj.

Naravno, nogomet, košarka, tenis i drugi sportovi imaju izuzetno važnu ulogu u razvoju djece. Međutim, svaki sport ima svoje specifične zahtjeve, tehniku, taktiku i ciljeve.

Dijete koje trenira košarku veliki dio vremena provodi u aktivnostima s loptom, usvajanju tehničkih elemenata i razumijevanju igre.

Ali motorički razvoj obuhvata mnogo više od toga. On podrazumijeva razvoj osnovnih sposobnosti i vještina koje omogućavaju djetetu da uspješno upravlja vlastitim tijelom u različitim uslovima kretanja.

Trčanje se često koristi, ali se rijetko podučava

Treći problem jeste to što trčanje uzimamo zdravo za gotovo. Na treninzima različitih sportova djeca svakodnevno trče, tokom zagrijavanja, različitih vježbi, igre i takmičenja.

Međutim, koliko vremena zaista posvećujemo učenju pravilne tehnike trčanja?

Dijete može godinama trenirati neki sport, a i dalje trčati s neefikasnim radom ruku, nedovoljnom kontrolom trupa, ograničenom funkcijom kukova, slabom koordinacijom ili neadekvatnim kontaktom stopala s podlogom.

Prerano razvijamo specifične vještine, a preskačemo motoričku osnovu

Četvrti problem jeste prerano usmjeravanje djece prema uskom spektru sportskih aktivnosti.

Dijete koje se od najranijeg uzrasta bavi samo jednim sportom može provoditi mnogo vremena ponavljajući iste ili slične obrasce kretanja, dok druge motoričke vještine ostaju nedovoljno zastupljene.

A djetetu je potrebna široka motorička osnova koja uključuje:

- trčanje i različite oblike kretanja
- skakanje i doskakanje
- bacanje i hvatanje
- penjanje i puzanje
- održavanje ravnoteže
- kolutanje i druge gimnastičke elemente
- promjene pravca kretanja
- različite oblike koordinacijskih zadataka

Ove aktivnosti ne predstavljaju samo pripremu za sport. One su važan dio cjelokupnog motoričkog razvoja djeteta.

To ne znači da dijete ne treba rano početi trenirati određeni sport. Naprotiv, sport može biti izuzetno kvalitetno razvojno okruženje. Problem nastaje kada specifičan sportski trening potisne raznovrsnost kretanja koja je djetetu potrebna za cjelovit motorički razvoj.

Brzinu pokušavamo popravljati bez traženja pravog uzroka

Peti problem jeste to što često pokušavamo unaprijediti sportski rezultat prije nego što utvrdimo šta ograničava kvalitet kretanja.

Roditelji i treneri nerijetko kažu: “Dijete ima dobru tehniku, razumije igru, ali mu nedostaje brzina.”

Tada se vrlo često poseže za dodatnim sprintovima i vježbama brzine.

Međutim, prvo pitanje treba biti: zašto dijete nije dovoljno brzo?

Da li je problem u:

- nedovoljno razvijenoj koordinaciji
- nedostatku snage i eksplozivnosti
- slaboj kontroli i stabilnosti trupa
- ograničenoj mobilnosti
- neefikasnoj tehnici trčanja
- nedovoljno razvijenom ritmu pokreta?

Brzina nije rezultat samo jedne sposobnosti. Ona zavisi od međusobnog djelovanja neuromišićnog sistema, snage, koordinacije, tehnike i drugih individualnih karakteristika.

Zbog toga djetetu nije uvijek potrebno samo više sprintova. Ponekad mu je potrebna bolja koordinacija, razvoj snage, veća mobilnost ili učenje efikasnijeg obrasca kretanja.

Prije nego što pokušamo unaprijediti brzinu, moramo razumjeti šta je ograničava.

Šta možemo promijeniti?

Roditelji trebaju djeci omogućiti više slobodne igre, boravka na otvorenom i raznovrsnog kretanja, posebno tokom ranog djetinjstva.

Nastavnici sporta u školama i treneri svih sportova trebaju, uz razvoj specifičnih sportskih vještina, sistematski raditi na osnovnim motoričkim sposobnostima i vještinama, uključujući tehniku trčanja, skakanja i doskakanja, promjene pravca kretanja i kontrolu tijela.

Elmir Ćerimagić, master kineziologije i autor edukativnog koncepta Atletska ABCD-a