Ahmet Dilek: Trebamo mijenjati mentalitet naših boraca
Vi ste rođeni u Turskoj. Možete li nam reći kako ste stigli u bh. reprezentaciju i nabrojati Vaše najbolje rezultate kao taekwondo borca?
Dok sam još bio član turske taekwondo reprezentacije na jednom međunarodnom turniru evropske A klase ,na kojem sam učestvovao u Belgiji, upoznao sam se članovima bh. tima. Oni su kasnije došli u Istanbul na svjetsko juniorsko prvenstvo, gdje smo imali priliku da više razgovaramo. Pitali su me da li bih se takmičio za BiH, jer je Turska imala mnogo elitnih takmičara, dok je ovdje postojala velika potreba za vrhunskim sportistima. Iz svoje velike ljubavi prema BiH prihvatio sam ponudu. S obzirom da sam još uvijek bio student u BiH sam dolazio dva puta u periodu od 1998. do 2000. godine da se takmičim. Tu sam osvojio prvo seniorsko zlato za BiH na nadmetanju ovog ranga. Naravno, osim ovog rezultata imam još mnogo međunarodnih i državnih medalja, najviše zlatnih. Po završetku studija 2001. godine, ostao sam u BiH.
Već 11 godina živite ovdje. Dobro ste naučili i naš jezik, je li bilo teško?
U životu je sve teško ili lako, sve zavisi od osobe. Ako imate zacrtane ciljeve i činite sve što možete kako bi ste ih i postigli možete pobijediti sve teškoće koje vam se ispriječe. Ja sam u BiH došao sa velikim idealima i ciljem da učinim sve što mogu kako bi se ime Bosne i Hercegovine pročulo u svijetu na najbolji način i sa najvećim rezultatima. Moja ambicija mi je olakšala da naučim bosanski jezik koji je izuzetno težak i kojeg ću vjerovatno učiti cijelog života. U prvim mjesecima mog preseljenja imao sam veliku volju da što prije počnem komunicirati na bosanskom. Tako sam svakodnevno učio i po 100 novih riječi. Naredni dan bih se možda sjećao samo njih desetak, ali to me ne bi pokolebalo. Nastavio bih sa ponavljanjem i učenjem, tako da se moje bogatstvo riječi polako proširivalo. U tom periodu sam se upoznao sa svojom sadašnjom suprugom, koja je govorila veoma brzo. To sam primijetio kod većine mladih, pa sam sam sebi postavio pitanje - kako ću ja ikada moći razumjeti ovaj jezik? Iako moja supruga zna turski, sa mnom je uvijek govorila samo bosanski kako bih što prije naučio. To mi je mnogo pomoglo. Sjećam se da sam na treninzima pričao sa djecom i omladinom i često sam ih pitao za značenje nekih riječi, pa su se znale desiti i poneke anegdote. Jednom sam, pokazujući na nos, upitao jednog dječaka šta je ovo. On mi je orgovorio - nos. Nakon nekog vremena zaboravio bih riječ pa bih ga ponovo upitao i tako nekoliko puta. Na kraju dijete nije znalo kako drugačije da mi objasni, pa je razvukao – noooooos (smijeh).
Formirali ste i klub u našoj zemlji?
Tako je! Osnovao sam klub Zlatni ljiljani. Za kratko vrijeme počeo je ostvarivati izvanredne uspjehe. Do sada smo devet puta uzastopno postali ekipni prvaci BiH. Godine 2009. smo Bosni i Hercegovini donijeli prvo evropsko zlato u jednom olimpijskom sportu, te dvije bronze sa istog takmičenja. Sa ovim uspjehom naših sportista upisali smo se u sam vrh evropskog taekwondoa. Dvije godine poslije osvojili smo još jednu bronzu na EP-u. Do danas imamo preko 1000 medalja i oko 120 pehara za ekipne rezultate. Imamo i jednog sportistu koji je osvojio 5. mjesto na svjetskom prvenstvu, te mnogo medalja sa balkanskih prvenstava i međunarodnih turnira evropske A klase. Naš klub trenutno broji oko 200 članova u školama koje vodimo u Sarajevu, Hadžićima, Tarčinu, Pazariću, Olovu i Kladnju. Posebno želim istači da su bh. momci i djevojke izuzetno nadareni za ovaj sport. Sportisti se odgajaju pod disciplinom, postoji velika predanost prema trenerima, što uveliko razvija osjećaj odgovornosti.
Dugo godina radili ste kao selektor juniorskog tima. Možete li nam reći nešto više o tom periodu i istaći najbolje rezultate?
Od 2001. sam bio na poziciji trenera reprezentacije odgajajući i prenoseći svoje znanje na mlađe generacije, sve do 2005. kada preuzimam funkciju selektora. U tom periodu smo punom snagom radili na mnogim programima s ciljem poboljšanja kvaliteta. Iskreno, najveći problem sa kojim se susrećemo jeste mentalitet. Ovaj narod prije svega mora vjerovati da može postići vrhunske rezultate, dakle nedostaje samopouzdanja. Ja sam odgojio veoma kvalitetne sportiste za koje su svjetski autoriteti u ovom sportu predvidjeli veliku budućnost i izrazili mišljenje da bi mogli biti i predstavnici na OI. Međutim, sami sportisti i njihove porodice misle da je to nemoguće ili žele da rezultati dođu preko noći. Brzo se pokolebaju. Takvo nešto nije moguće, jer je potrebno mnogo vremena i neprestanog truda. To je ono što želim ostvariti sa reprezentacijom. Ako ne promijenimo mentalitet, nemoguće je postići vrhunske rezultate. Za vrijeme mog rada sa kadetskom, juniorskom i seniorskom reprezentacijom postigli smo zavidne rezultate. Kao što sam već spomenuo, sa kadetima smo osvojili evropsko zlato, te još četiri bronze. U juniorskoj konkurenciji imamo 5. mjesto na svjetskom prvenstvu, a u seniorskoj konkurenciji imamo 5. mjesto na evropskom prvenstvu, te 5. mjesto na svjetskoj univerzijadi. Također, imamo i mnoge rezultate na balkanskim prvenstvima i međunarodnim turnirima A klase.
Nedavno ste imenovani za predsjednika Taekwondo saveza BiH. Koji su Vaši planovi za popularizaciju ovog sporta?
Prihvatio sam se funckije predjednika Taekwondo saveza BiH s ciljem da svoje znanje i iskustvo prenesem svim članovima Saveza kako bi se gore navedeni rezultati nastavili, ali i poboljšali. Također, smatram da se trebamo mnogo bolje organizirati unutar Saveza, jer bez toga nećemo moći napredovati. Imam ciljeve, viziju i strategiju kako unaprijediti sistem. Radit ćemo potpuno transparentno, daleko od politike i političkih igara. Potpuno ćemo se skoncentrisati na sport i sportiste, a naravno i rezultate. Da bismo postigli svoje ciljeve, bit će nam potrebna finansijska sredstva. Trenutno smo u fazi izrade tog sistema i svakako očekujemo pomoć i podršku svih relevantnih državnih institucija. Ja lično imam mnoge kontakte kako u Evropi i svijetu. Dakle, potrebno je lobiranje i unutar i izvan zemlje kako bismo imali što veću podršku na našem putu ka uspjehu. Radimo punom parom i vjerujem da ćemo uspjeti.
Može li neki takewondo borac iz BiH u bliskoj budućnosti nastupati na Olimpijskim igrama?
Ne želim davati konkretna imena, ali imamo mnogo sportista koji imaju taj potencijal. Samo želim da ustraju, da budu uporni, disciplinovani i požrtvovani, te da vole svoju zemlju, ovaj sport, svoje trenere i klubove. Posebno želim da se čuvaju zamki materijalizma i da prvenstveno budu idealisti, a ostalo će doći samo od sebe. Kao i u ekonomiji, prvo se traži kvalitet. I u sportu je isto, prvo treba postići kvalitet, a onda će novac sam doći. Možemo imati mnogo kandidata za OI, ali kao što sam već rekao, treba raditi uporno, disciplinovano i predano.
Barbarez: Bilo bi nekorektno komentarisati prošlost, držimo se vizije koju imamo
