Na današnji dan prije 65 godina Jurij Gagarin je otvorio svemirsku trku, bez holivudskog odbrojavanja rekao je: "Idemo"

Na današnji dan prije 65 godina ispunjena je vizija sovjetskog naučnika i izumitelja Konstantina Ciolkovskog koji je u 19. stoljeću zapisao: "Ljudski rod neće vječno ostati na Zemlji, već će u potrazi za svjetlošću i prostranstvima najprije bojažljivo dospjeti van atmosfere, a zatim će osvojiti cijeli prostor Sunčevog sistema“".

Kao po citatu Ciolkovskog, sovjetski svemirski i raketni program šezdesetih godina, odnosno dolaskom tehnokratskog ešalona sovjetskih lidera koje je predvodio Nikita Sergejevič Hruščov, postepeno započinje fazno osvajanje svemira.

Nakon prvog vještačkog satelita Sputnjik-1 kojim je u uvodu hladnoratovske utrke sovjetska strana dobila snažan adut, plan je bio lansirati i vratiti na Zemlju čovjeka koji će započeti novu eru svemirskih putovanja.

U misiji Sputnjik-2, nakon uspješnog leta kuje Lajka u Svemir, stečena su vrijedna iskustva o tome kako se živa bića nose s opterećenjima koja nosi svemirski let. Nakon Lajke, svemirsku avanturu prošle su kuje Strelka i Belka, nakon čega započinje izrada Svemirskog broda koji će sa Zemljinog istoka ponijeti prvog čovjeka u Svemir.

Ovakav podvig zahtijevao je najbolje što SSSR ima u svakom segmentu zbog čega je konstrukciju svemirskog broda Vostok-1 preuzeo najpoznatiji raketni stručnjak Sergej Korovljev. Međutim, neovisno o kvaliteti svih sklopova prvog svemirskog broda za humani let, presudan faktor bio je kosmonaut koji će krenuti na put pun neizvjesnosti.

Sin tesara po zanimanju livac

Jurij Gagarin je rođen 9. marta 1934. godine u selu Klušino u siromašnoj porodici čiji su članovi radili u lokalnom kolhozu. Mladi Jurij od dječačkih dana koje je obilježio rat i invazija njemačke vojske, gaji san o tome da postane vojni pilot.

Međutim, teški uslovi života primoravaju Gagarina da paralelno u aeroklubovima stiče iskustvo prije vojne akademije, radeći pritom kao livac.

Nakon dugotrajnog školovanja, stroge selekcije i pažljivog vođenja kadrovske i partijske politike, Gagarin biva izabran za prvog sovjetskog kosmonauta koji će poletjeti ka Svemiru. Prilikom selekcije prvih sovjetskih kosmonauta, Gagarinu će brojni faktori ići u prilog.

Kao probni pilot mlaznih aviona stekao je velik broj sati naleta pri čemu su njegova visina kao i tjelesna masa u potpunosti odgovarali zamislima konstruktora sovjetskog svemirskog programa. Ipak, dio stručne javnosti navodi da je njegov prijatelj German Titov bio bolji pilot i bolja opcija za prvi svemirski let, ali je klasno porijeklo Gagarina bilo presudno.

Time su osigurani svi uslovi da prvi čovjek u Svemiru bude neko s kim će se svi radnici svijeta moći identificirati, što je u uslovima propagandnog rata Istoka i Zapada bio neizostavan segment.

Umjesto odbrojavanja "Idemo"

Gagarin je nakon zahtjevnih testiranja svih sposobnosti koje će tokom svemirskog leta biti neophodne, ušao u završnu fazu upoznavanja s letjelicom Vostok-1. Nakon što je osvanuo 12. april 1961. godine, Gagarin je u pratnji prijatelja Germana Titova koji će biti u ulozi rezervnog pilota, iz hotela Kosmonaut krenuo ka autobusu koji će ga odvesti do kosmodroma Bajkonur.

Međutim, tom prilikom Gagarin je osjetio potrebu da mokri usred vožnje ka njegovoj raketi. Pošto je znao da će mu svemirsko odijelo uskoro biti zakopčano i da će mu sljedeća prilika da mokri biti tek za nekoliko sati, odlučio da zaustavi autobus i pozove sve muške članove posade.

Nakon što su se "olakšali" na prednjoj desnoj gumi autobusa, Gagarin i svi članovi posade ušli su u autobus. U svojim memoarima "Put do zvijezda" Gagarin je ovako opisao posljednje trenutke pred dolazak na kosmodrom. "Još izdaleka sam ugledao srebrni trup rakete usmjerene uvis, koja je imala šest motora sa ukupno 20 miliona konjskih snaga. Što smo se više približavali platformi za lansiranje, to je rakete izgledala sve veća kao da raste. Podsjećala je džinovski svjetionik, a prvi zrak izlazećeg sunca svijetlio je na njenom oštrom vrhu", napisao je Gagarin.

Nakon pozdrava sa glavnim konstruktorom, Gagarin je ušao u svemirsku letjelicu koja je bila opremljena TV kamerom i mikrofonima koji će održavati stalnu vezu sa Zemljom i posadom na kosmodromu.

Tačno u 9 sati i 7 minuta po moskovskom vremenu, nakon komande "Polijetanje" umjesto odbrojavanja, Gagarin je rekao "Idemo" nakon čega su moćni motori rakete R-7 Semyorka odvojili Vostok-1 od Zemlje.

Opisujući kako je doživio Zemlju nakon najtežih pritisaka koje je svemirski let pravio njegovom tijelu, Gagarin je napisao: "Zemlja me oduševila bujnom paletom boja. Okružena je oreolom nježnoplave boje". Gagarin je govoreći o letu brzinom od 28.000 kilometara na sat istaknuo da mu je veliki problem predstavljalo to što nije mogao širom otvoriti usta prilikom konzumacije specijalno pripremljene hrane.

U tačno određenom trenutku nakon leta oko Zemlje koji je trajao sat i 48 minuta, automatski sistem kočenja i usmjeravanja letjelice vraćao je postepeno Gagarina ka SSSR-u. Poseban trenutak za Gagarina desio se nakon prizemljenja kada su ga lokalni poljoprirednici zamijenili s neprijateljskim padobrancem.

Nakon kratke zbunjenosti seljaka na čiju je livadu iz Svemira "pao" prvi sovjetski kosmonaut, SSSR-om i svijetom se pronijela vijest da je Jurij Gagarin, sovjetski kosmonaut, prvi čovjek koji je otišao i vratio se iz Svemira.

Gagarin će nakon iscrpljujućeg leta biti odlikovan ordenom Heroja Sovjetskog saveza i promaknut u čin pukovnika. Međutim, njegova slavna karijera probnog pilota kobno će se okončati 27. maja 1968. godine u avionskoj nesreći.

Međutim, stvarne posljedice Gagarinovog leta najbolje su vidljive u govoru američkog predsjednika Johna Kennedya, koji je samo 40 dana poslije izjavio početak američkog Apollo programa, s ciljem da ljudska noga kroči na Mjesec.