Tehnologija
0

CD - za 25. rođendan u penziju?

Sarajevo-x.com
Bio je to 17. avgust 1982. godine. Redovi "tanjirića" veličine dlana počeli su silaziti sa proizvodne trake u fabrici kod Hannovera. Ono što danas tretiramo kao najobičniji potrošni materijal, u ono vrijeme bilo je čudo inžinjerstva. Na današnji dan prije 25 godina svjetlo dana je ugledao kompakt disk, svima nam poznatiji kao CD. Ovo je kratka priča o njegovom dolasku na svijet.

Projekt koji je donio digitalni audio zvuk masama bio je veoma riskantan tehnički poduhvat u to vrijeme, kaže Pieter Kramer, koji je 70-ih godina prošlog vijeka, bio vođa tima za optička istraživanja u Philipsovim laboratorijima u Holandiji.

[slika]1[/slika]"Kada smo počeli sa radom, nismo imali ništa", priča Pieter. "Predloženi čipovi od poluprovodničkih materijala, potrebni za CD playere, trebali su biti najnapredniji koji su ikada korišteni u konzumentskim proizvodima. U vrijeme kada su se dvije kompanije okupile i udružile, 1979. godine, laseri za čitanje diskova su još uvijek bili u fazi nacrta".

  1. godine objavljena je knjiga poznata kao "Red Book" (Crvena knjiga) u kojoj su bili originalni CD standardi, kao i specifikacije koje od patenata je držao Philips, a koje Sony.

Philips je razvio disk i lasersku tehnologiju, dok je Sony revoluciji doprinio digitalnim enkodiranjem zaslužnim za kvalitetan i čist zvuk.

Početak masovne proizvodnje u Njemačkoj bio je značajan trenutak za CD. Dvije sedmice nakon što je prvi CD skinut sa trake za masovnu proizvodnju, obje kompanije su objavile da je njihov proizvod spreman za tržište. Prodaja je počela u jesen, a do SAD-a CD je stigao sljedećeg proljeća.

Sony je prvi player prodao u Japanu 1. oktobra 1982. godine, a prvi album na CD-u bio je "52nd Street" Billyja Joela.

Dizajn CD-a bio je inspirisan vinilskim pločama, a laser je bio igla koja je reflektovanu svjetlost pretvarala u milione nula i jedinica - digitalnu datoteku.

Postoji mnoštvo legendi o tome kako je odlučeno o dužini trajanja, odnosno kapacitetu CD-a. Jedni su pričali da je CD iste veličine kao holandski podmetač za pivo, a drugi da je neki od Sonyjevih direktora odlučio da mu kapacitet treba biti toliki da na njega može stati čitava Beethovenova 9. simfonija.

Ipak istina je, kaže Kramer penzionisani inženjer Philipsa, da je odluka donesena nakon dugih razgovora iznad nacrtnih papira gdje je usaglašen optimalni kapacitet uzimajući u obzir mnoštvo faktora.

Bio je to veliki hit. Sony je prodavao mnoštvo playera, naročito onih iz Walkman serije koji su predstavljeni 1984. godine. Sa druge strane Philips je zarađivao od prodaje CD-ova, zbog partnerstva sa Polygramom.

CD player je pomogao Philipsu da održi vodeću poziciju za konzumentsku elektroniku u Evropi sve do kraka 90-ih godina, kada je na scenu stupila Nokia.

"CD samo po sebi je bio proizvod koji se lako prodavao", kaže Lucas Covers, šef marketinga za konzumentsku elektroniku u Philips.

Danas, čini se da CD uživa svoje posljednje dane. Kramer, kaže da će CD biti u potpunosti zamijenjen "MP3 playerima i onim malim stvarčicama što mladi nose u džepovima".

U vrijeme kada vladaju iPodi i MP3 playeri, mora se priznati da budućnost CD-a izgleda neizvjesna. Čini se da i on polako odlazi u penziju, zajedno sa ljudima koji su ga stvarali.

Ipak kaže da je veliko zadovoljstvo biti svjedokom duge vladavine CD-a na vrhu te činjenicom da barem malo učestvovao u njegovom stvaranju.

"Nikada se ne zna koliko će ovaj standard trajati. Ipak, bez obziran na ostale standarde i vrijeme koje prošlo, on je još uvijek dobar i kvalitetan", kaže Kramer.