Bivša uposlenica FB-a: Imali smo šifru za pristup svim profilima

Ovako se autorica knjige Katherine Loose, koja je počela raditi za Facebook 2005. godine, sjeća svog prvog radnog dana: "Grafiti u sobi su uglavnom predstavljali žene u malim majicama, sa uskim strukom, baš kao u videoigrama. Činilo se veoma djetinjasto, ali mi nije smetalo. 'Sliku koja je najviše otkrivala smo morali prebaciti u muški toalet, jer se neko žalio', rekao je jedan inžinjer dok mi je pokazivao mali ured."

Loose se Facebooku priključila 2005. godine, kao jedna od prvih članica Ureda za odnose sa korisnicima. Zaposlila se samo godinu dana nakon što je Mark Zuckerberg premjestio sjedište Facebooka iz svoje sobe u domu na Harvardu u Californiju. Kada je stigla u sjedište u Palo Altu, tamo je već bilo 50 uposlenika.

"Stigla sam u ured oko 11 sati ujutro. Mladi momci, u majicama kratkih rukava, koji su tamo radili, su izgledali preplašeno, ako ne i nezadovoljno, što vide nepoznatu ženu u svom uredu. Jedina druga žena u uredu, koja je radila kao administrativni pomoćnik, me dočekala sa osmijehom.

Inžinjer je meni i joše jednom uposleniku pokazao kako da koristimo aplikaciju na koju su stizali mailovi korisnika. Kada smo shvatili kako aplikacija radi, dao nam je glavnu šifru pomoću koje smo mogli ući na bilo čiji profil i tako imati pristup svim informacijama i porukama. Rekao nam je da zapišemo šifru, jer će nam trebati. Bila sam iznenađena što su mi tu šifru dali tek tako, bez ikakve provjere. Kasnije su uspostavljene neke sigurnosne mjere i šifra se mogla koristiti samo uz autentifikaciju zaposlenika koji je želi koristiti", piše Loose u svojoj knjizi.

Prema njenim riječima, bilo je teško izbjeći taj stav i kulturu "dječačke" kompanije. Jedan od viših menadžera je jednom prilikom čak predložio i grupni seks svojim kolegicama, bez imalo ustručavanja, pišu američki mediji.

"Stvari su se počele mijenjati tek 2008. godine, kada je Zuckerberg zaposlio Sheryl Sandberg, koja je ranije bila zadužena za marketing u Googleu. Ona je odmah organizovala individualne sastanke sa svim ženama koje su radile u kompaniji. Među stotinama inžinjera je tada bilo samo 15 žena. Ja sam joj se požalila na neke od uposlenika i na njihovo ponašanje. Ubrzo nakon toga je došla do mog stola i rekla mi da je sve riješeno. Kada sam joj rekla da nisam ništa čula o tome, rekla mi je, 'Vidiš, ja dobro znam kako da uradim neke stvari, a da o njima niko ne zna'", piše Loose u svojoj knjizi.