Znate li gdje je Point Nemo, mjesto gdje će završiti Međunarodna svemirska stanica?

U nedjelju 2. novembra obilježena je 25. godišnjica kontinuirane ljudske prisutnosti na ISS-u, svemirskoj stanici je u historiji zauzela mjesto kao jedno od najvećih i najskupljih tehnoloških dostignuća čovječanstva. Međutim, ISS je u svojoj završnoj fazi.

Američka svemirska agencija NASA i njeni partneri planiraju da deorbitiraju ovu staru stanicu do kraja 2030. godine koristeći modificiranu i robusnu verziju SpaceX-ove teretne kapsule Dragon, kako bi je spustili iznad nenaseljenog dijela okeana.

To nije bilo kakav dio okeana, nego je riječ o "groblju svemirskih letjelica", dijelu Pacifika poznatom kao Point Nemo, koji je nazvan po poznatom kapetanu podmornice iz romana Julesa Vernea iz 1871. godine "Dvadeset hiljada milja pod morem".

!Ova udaljena okeanska lokacija nalazi se na koordinatama 48°52.6′J 123°23.6′Z, oko 2.688 kilometara od najbližeg kopna, odnosno ostrva Ducie, dijela Pitcairn ostrva na sjeveru, Motu Nui, jednog od Uskršnjih ostrva na sjeveroistoku i ostrva Maher, dijela Antarktika, na jugu“, napisali su zvaničnici američke Nacionalne uprave za okeane i atmosferu u kratkom objašnjenju za Point Nemo.

Ta udaljenost objašnjava privlačnost Point Nema za planere misija, koji su tokom decenija tamo odbacili nekoliko stotina velikih svemirskih letjelica. Ako u blizini nema kopna, praktično nema šanse da komadi padajuće, zapaljene opreme mogu povrijediti ljude, oštetiti zgrade ili drugu infrastrukturu. Neki dijelovi ISS-a će vjerovatno preživjeti njen plameni ponovni ulazak u atmosferu.

"NASA-ini inženjeri očekuju da će se raspad ISS-a dogoditi kao niz od tri događaja. Prvo će doći do odvajanja solarnih panela i radijatora, nakon čega slijedi raspad i odvajanje neoštećenih modula i segmenta rešetke, a potom konačno fragmentacija pojedinačnih modula i gubitak strukturnog integriteta rešetke", napisali su zvaničnici agencije u često postavljanim pitanjima o planu tranzicije ISS-a.

!Kako se ostaci nastave vraćati u atmosferu, očekuje se da će se vanjski omotač modula otopiti i izložiti unutrašnji hardver brzom zagrijavanju i topljenju. Očekuje se da će većina hardvera stanice izgorjeti ili ispariti tokom intenzivnog zagrijavanja povezanog s ponovnim ulaskom u atmosferu, dok će neke gušće ili toplotno otporne komponente, poput dijelova rešetke, preživjeti ponovni ulazak i srušiti se unutar nenaseljene regije okeana", dodaje se.

Ova analiza je zasnovana na ponašanju drugih velikih svemirskih letjelica pri ponovnom ulasku u atmosferu, kao što su sovjetsko-ruska svemirska stanica Mir i NASA-in Skylab, objasnili su zvaničnici agencije. Posljednji dani ove dvije orbitalne ispostave sadrže neke lekcije za planere misije, posebno kako Zemljina orbita postaje sve zakrčenija.

Rusija je usmjerila Mir prema kontroliranom povratku u atmosferu blizu Point Nema u martu 2001. NASA je pokušala napustiti Skylab iznad Indijskog okeana u julu 1979. godine, ali nije baš uspjela. Ugljenisani dijelovi stanice pali su na dio Zapadne Australije, a grad Esperance je kaznio NASA-u s 400 dolara zbog bacanja smeća.

Mir, koji je dug 33 metra i težak 130 tona, ostaje najveće vozilo koje je ikada palo na Zemlju iznad groblja svemirskih letjelica (ili bilo gdje drugdje), ali ISS će premašiti tu granicu, jer je dug otprilike kao nogometni teren i težak 460 tona.