Zemlja bi ipak mogla preživjeti smrt Sunca

Koristeći ažurirane modele koji prikazuju kako zvijezde u poznim fazama života djeluju na svoje planete, istraživači su utvrdili da su gravitacione sile koje privlače Zemlju prema Suncu koje se širi slabije nego što su predviđali raniji modeli. To bi planeti dalo više vremena da se postepeno udalji dok umiruće Sunce odbacuje svoje vanjske slojeve u svemir, čime bi potencijalno mogla u potpunosti izbjeći da bude progutana.

Ipak, ovo otkriće ne garantuje opstanak Zemlje. Umjesto toga, istraživači kažu da najveća neizvjesnost više nije povezana s jačinom privlačne sile proširenog Sunca, nego s još uvijek nedovoljno shvaćenim pitanjem koliko će mase Sunce izgubiti tokom završnih faza svoje evolucije.

"Najveća neizvjesnost više ne proizlazi iz proračuna plimnih sila, nego iz toga koliko će mase buduće Sunce izgubiti. Posmatranja zvijezda divova sličnih Suncu trenutno ukazuju na to da bi Zemlja mogla preživjeti, ali su nam potrebna bolja posmatranja prije nego što budemo mogli biti sigurni", rekao je u saopćenju vodeći autor studije Mats Esseldeurs iz Instituta za astronomiju Univerziteta KU Leuven u Belgiji.

Kada zvijezde poput Sunca potroše vodik u svojoj jezgri i pretvore se u ogromne crvene divove, dolazi do svojevrsnog kosmičkog nadmetanja između plimnih sila, koje povlače planete prema unutra i gubitka mase zvijezde koji ih gura prema vani. Upravo taj odnos na kraju odlučuje hoće li obližnje planete biti progutane ili spašene.

Ovo planetarno nadmetanje odvija se u dvije faze. Kako se Sunce širi, gravitacione plimne sile djeluju poput suptilne kočnice, postepeno oduzimajući energiju Zemljinoj orbiti i povlačeći planetu prema unutra. Istovremeno, umiruća zvijezda kroz snažne zvjezdane vjetrove izbacuje ogromne količine gasa i na kraju izgubi približno polovinu svoje mase. Kako Sunce postaje lakše, njegova gravitaciona sila slabi, gurajući preživjele planete prema širim orbitama koje bi mogle udvostručiti njihovu udaljenost od zvijezde, navodi NASA.

"Sudbina Zemlje zavisi od osjetljive ravnoteže između ova dva efekta. Ako plimne sile budu dominantne, ona će biti progutana. Ako bude dominantan gubitak mase, naša planeta će pobjeći u širu orbitu", rekao je Esseldeurs u saopćenju.

Ipak, konačna slika još uvijek nije jasna. Budući da astronomi i dalje ne mogu precizno utvrditi kojom brzinom zvijezde slične Suncu gube masu u završnim fazama svog života, "konačna sudbina Zemlje i dalje ostaje neizvjesna", napisali su istraživači u novom naučnom radu.

Uključivanjem stvarnih stopa gubitka mase izmjerenih kod zvijezde L2 Pup, crvenog diva udaljenog oko 183 svjetlosne godine koji je zbog slične mase poslužio kao model budućeg Sunca, istraživači su potvrdili da će se Zemlja udaljavati dovoljno brzo da izbjegne da bude progutana, čime je prevagnula mogućnost opstanka nad scenarijem uništenja, navodi se u studiji.

Za ljude ovo otkriće pruža više akademsku utjehu nego praktičan spas. Većina naučnika slaže se da će Sunce, kako bude starilo, postajati sve toplije i "prokuhati" Zemljine okeane te učiniti planetu potpuno nenastanjivom za oko milijardu godina, mnogo prije nego što se počne širiti u crvenog diva.

Ipak, čak i ako ljudi tada više ne budu postojali da tome svjedoče, praćenje konačne sudbine Zemlje pruža važan uvid u način na koji se planetarni sistemi razvijaju kako njihove zvijezde stare, što je okvir koji će, prema riječima istraživača, biti dodatno unaprijeđen budućim posmatranjima umirućih zvijezda sličnih Suncu.

"To će nam omogućiti da provodimo populacijske studije evolucije planetarnih orbita oko evoluiranih zvijezda i pomoći nam da bolje razumijemo buduću evoluciju sistema Zemlja–Sunce", napisali su istraživači u radu.

Studija je objavljena u junu u naučnom časopisu "Astronomy & Astrophysics".