Rasprostranjena aktivnost
0

Zašto toliko lažemo?

Sarajevo-x.com
Profesor psihologije na Univerzitetu u Massachusettsu Robert Feldman veći dio svoje karijere je proveo istražujući ulogu koju laž i nepoštenje ima u odnosima među ljudima.

Njegova najnovija knjiga "The Liar in Your Life: How Lies Work and What They Tell Us About Ourselves" ("Lažljivac u vašem životu: Kako laži rade i šta nam govore o nama") upravo govori o tome koliko je laganje postalo rasprostranjena aktivnost, piše Time magazin.

"Ne samo da često lažemo, nego lažemo i ne misleći o tome. Ljudi slažu, otprilike, tri puta u deset minuta. Sudionici mog istraživanja, zapravo, nisu svjesni da lažu u tolikoj mjeri sve dok ne pogledaju snimak svojih interakcija s drugim ljudima", kaže Feldman.

Jedan od razloga zašto ljudi lažu, prema ovom psihologu, je taj što su ljudi, općenito, lakovjerni. Zašto vjerujemo u toliko mnogo laži?

"To je ono što ja nazivam prednošću lažljivca. Nismo toliko dobri u primjećivanju neistina kod drugih ljudi. Tako kad pokušavamo razaznati da li je neko iskren, posmatramo pogrešne neverbalne signale ponašanja, a uz to ih još i pogrešno tumačimo. Naime, problem je što ne postoji veza između nečijeg ponašanja i njihove iskrenosti. Promjene u ponašanju mogu biti rezultat toga što smo nervozni, ljuti, odsutni ili tužni", objašnjava profesor.

Još jedan razlog zašto u mnogim slučajevima nismo u stanju prepoznati lažljivca je taj što to ne želimo. Jednostavno, nismo motivirani dodatnim pitanjima ispitati da li neko govori neistine.

"Kad nekog pitamo: 'Kako si?', a taj neko odgovori 'dobro', mi zapravo ne želimo znati šta ga muči ili boli."

Živimo u vrijeme i u kulturi kad je lagati lakše nego što je bilo u prošlosti. I poruka koju društvo odašilje, smatra Feldman, je da je lagati prihvatljivo.

"Jedan od zaključaka do kojeg sam došao zahvaljujući ovom istraživanju je da i kad ljude suočimo s njihovim lažima, oni ne osjećaju žaljenje zbog toga. Na laganje se, prosto, ne gleda kao na nešto što je moralno previše pogrešno."

Ipak, istraživanje je pokazalo da manje lažemo ljudima s kojim smo bliski. Ali kada njima lažemo, laži su uglavnom veće, a i bolnije su posljedice ako budemo otkriveni u svojim neistinama.

"Laganje nije genetski predodređeno. Mi učimo lagati", zaključuje profesor Feldman.