Zašto se biljka kojom bi se mogli nahraniti milioni ljudi uzgaja u samo jednoj državi svijeta

Međutim, kada je riječ o zvučnosti nadimka, malo šta se može mjeriti s "drvetom protiv gladi", "banani na steroidima" i "čudotvornoj kulturi". Ipak, ako živite izvan Etiopije, velika je vjerovatnoća da nikada niste čuli za uobičajeni naziv ove biljke: enset, piše CNN.

Uprkos tome što predstavlja osnovnu životnu namirnicu za više od 20 miliona ljudi širom ove istočnoafričke zemlje, ova biljka, koja može izrasti i do 10 metara, po globalnoj prepoznatljivosti je beznačajna u poređenju s "velikom trojkom" koja osigurava više od polovine svjetskih kalorija: rižom, pšenicom i kukuruzom.

Za naučnike koji pomno proučavaju osobine enseta, poput britanskog konzervacijskog biologa Jamesa Borrella, riječ je o potcijenjenosti koja je frustrirajuća i zbunjujuća.

"U pogledu prilagodljivosti i svestranosti, ova biljka je nevjerovatna. Zvučim kao da sam zaštitno lice kada govorim koliko je enset fantastičan, i na neki način to i jesam", izjavio je Borrell za CNN.

Uspavani div

Ipak, ni sam Borrell nije čuo za enset kada je 2017. godine počeo raditi u Kraljevskoj botaničkoj bašti Kew na zapadu Londona, koja se prostire na 130 hektara i ponosi s gotovo 17.000 biljnih vrsta.

Borrellu je ubrzo postalo jasno zašto mu enset, koji pripada porodici banana (Musaceae), ranije nije bio na "radaru". Iako divlji enset prirodno raste u nizu afričkih zemalja, od sjevernog Sudana pa sve do Mozambika na jugoistočnoj obali kontinenta, ova kultura se uzgaja i koristi gotovo isključivo u Etiopiji.

Područje na kojem se uzgaja još je uže i ograničeno je na jugozapadne planinske regije ove zemlje. Tamo, na nadmorskoj visini između 1.500 i 3.000 metara, poljoprivrednici uzgajaju redove biljaka koje bi se lako mogle zamijeniti za drveće, sa zelenim listovima dužine do pet metara, koji izbijaju iz centralne stabljike.

Međutim, baš kao i banana, enset nije drvo, već zeljasta biljka bez drvenastog tkiva. Njegovo "deblo" je zapravo lažno stablo sastavljeno od zgusnutih listova, preklopljenih jedni preko drugih. Upravo se ta struktura, zajedno s podzemnim stablom (mesnatim korijenom koji podsjeća na džinovsku gomolju) sitni, miješa s kvascem i fermentira u velikim zemljanim jamama.

Nakon tri mjeseca do dvije godine, od dobijene smjese pravi se tradicionalni etiopski hljeb poznat kao kocho. Sporedni proizvod ovog procesa sitnjenja je bulla, tečnost iscijeđena iz škrobne pulpe koja se može zgusnuti u bijeli prah, a zatim ponovo natopiti za pripremu knedli i kaša.

Ono što sigurno nećete naći na trpezi jesu žuti ili narandžasti plodovi enseta. Iako su mu monumentalna veličina i sličnost s poznatijom rođakom bananom donijeli nadimak "banana na steroidima", njegovi plodovi, puni tvrdih crnih sjemenki umjesto ukusnog mesa, nisu jestivi, zbog čega je biljka poznata i kao "lažna banana".

Ipak, ensetu ne manjka stvarnih prednosti. Daje izuzetno visoke prinose i otporan je na sušu i bolesti. Samo 60 stabljika može prehraniti petočlanu porodicu tokom cijele godine.

Osim toga, riječ je o višegodišnjoj kulturi koja se može uzgajati i živjeti duže od dvije godine bez potrebe za ponovnom sadnjom, dok se životni ciklusi većine glavnih prehrambenih kultura i žitarica, uključujući i spomenutu "veliku trojku", završavaju u samo jednoj sezoni.

Enset je toliko prilagodljiv i klimatski svestran da bi se mogao uzgajati širom velikih područja južne i istočne Afrike, pokazala je studija modeliranja staništa iz 2021. godine, čiji je koautor upravo Borrell.

Trenutne površine pod ovom kulturom mogle bi se povećati 12 puta, čime bi se osigurala hrana za dodatnih 111,5 miliona ljudi širom subsaharske Afrike, regije u kojoj nesigurnost u snabdijevanju hranom raste uprkos globalnom rastu poljoprivredne proizvodnje.

Enset bi se mogao uspješno uzgajati i u mnogim drugim zemljama svijeta koje zadovoljavaju njegove široke klimatske uslove.

Borrell i njegovi saradnici to su dokazali u aprilu 2023. godine, kada je enset prvi put procvjetao unutar staklenika u bašti Kew, objektu površine 4.800 kvadratnih metara namijenjenom flori umjerenog pojasa, nakon što je četiri godine ranije stigao na to mjesto kao sadnica visoka 30 centimetara.

"U historiji postoji mnogo primjera poljoprivrednih kultura koje su stigle na nova područja i postale dominantne. Dakle, ne postoji apsolutno nikakav razlog zašto enset ne bi mogao postati važan i drugdje", ukazao je Borrell.

"Jeste li znali da se to može jesti"

Ako je enset postigao toliki uspjeh u jednom dijelu Etiopije, zašto je jedva ostavio traga bilo gdje drugdje? To je enigma koja i dalje zbunjuje i najveće zagovornike ove biljke.

"Kada je neka kultura tako uspješna kao enset na malom prostoru, ona se obično proširi po čitavom svijetu, poput kukuruza, riže ili krompira", podsjetio je Borrell.

Kako je izjavio, ne može se sjetiti nijedne druge kulture koja je toliko sveprisutna u svom zavičaju, gdje je svaki poljoprivrednik uzgaja u pojasu od 300 kilometara, a da odete u Keniju, Tanzaniju ili Ugandu i pitate ljude: jeste li znali da se to može jesti.

"Oni vas samo blijedo gledaju, što je zaista čudno", dodao je.

To ne znači da Borrellu nedostaje teorija. On vjeruje da su se kulturne i historijske barijere udružile kako bi blokirale put ensetu iz ove druge najmnogoljudnije nacije u Africi.

Za početak, Etiopija strogo regulira međunarodni promet biljne građe kako bi se zaštitila od biopiraterije. Poznati pravni spor iz 2019. godine oko nizozemskih patenata za "superhranu", autohtonu afričku žitaricu tef koja se milenijumima koristi za pripremu tradicionalnog hljeba injera, izazvao je ogorčenje građana i zvaničnika, koji su taj slučaj doživjeli kao bitku za nacionalno blago.

Druge zemlje koje bi željele uzgajati enset mogle bi ga uvoziti iz istočne i južne Afrike, ali bi te divlje sorte bile potpuno beskorisne za prehranu u poređenju s etiopskom pripitomljenom kulturom, obrazložio je Borrell.

Iako je botaničkoj bašti Kew 2019. godine odobren uvoz dvije stabljike enseta pod uslovom da se sav materijal uništi nakon završetka istraživanja, Kew je imao korist od četiri decenije duge saradnje s etiopskim istraživačima. Širenje tog nivoa povjerenja na druge moglo bi potrajati.

"Etiopija posjeduje bogatu biljnu raznolikost i zato je izuzetno zaštitnički nastrojena prema njoj. Pokušali smo reći: 'Pogledajte, ovo su potencijali', ali naravno, sve u potpunosti zavisi od Etiopije, koja bi morala imati koristi od dijeljenja tog resursa", naveo je Borrell.

Druga prepreka jeste to što je žetva enseta trenutno iscrpljujući fizički rad, koji uglavnom obavljaju poljoprivrednice, rekao je Borrell. Mehanička rješenja se razvijaju na nekoliko etiopskih univerziteta, ali još nisu primijenjena u širem obimu.

Uzgajanje također zahtijeva složenu metodologiju koju su lokalne zajednice razvijale stoljećima, a pretvaranje enseta u hranu traži specijalizovano znanje. Biljka ima i specifičan ukus na koji se treba navići. Iako Borrell uživa u ensetu kada se pripremi kao pljosnati hljeb ili jela nalik kuskusu, priznaje da kocho može biti prilično specifičan.

Kada toliko faktora utječe na uspjeh jedne poljoprivredne kulture, čak je i čista sreća važan činilac.

"Riža, pšenica, kukuruz, krompir i slatki krompir su sjajni, ali ne postoji ništa suštinski drugačije kod njih u poređenju s mnoštvom drugih vrsta. Da se historija odvijala drugačije, nešto sasvim drugo je moglo postati kultura vrijedna milijarde funti. Kada shvatite da je u pitanju splet sretnih okolnosti zašto su neke kulture postale dominantne, počnete razmišljati: 'Nevjerovatno, ovdje zaista postoje neiskorištene prilike'", rekao je Borrell.

Diverzifikacija rizika

Promoviranje ovakvih nedovoljno iskorištenih kultura moglo bi se pokazati ključnim u uslovima sve izraženijih posljedica klimatskih promjena.

"Želimo proizvesti više hrane, s manjim utjecajem na okoliš i u klimatskim uslovima koji su nepredvidiviji nego ikada ranije. To su tri izuzetno teška zadatka istovremeno", naglasio je Borrell.

Oslanjanje na uzak krug poljoprivrednih kultura čini poljoprivredu mnogo ranjivijom na štetočine, bolesti i promjene u okolišu.

Zbog širokog klimatskog raspona, enset je znatno otporniji na ekološke promjene od drugih glavnih kultura, ali postoji zabrinutost da etiopski poljoprivrednici, pod pritiskom urbanizacije i globalizacije, napuštaju "lažnu bananu" u korist profitabilnijih komercijalnih kultura poput pšenice, kukuruza i krompira.

Gotovo 60 posto od više od 400 poljoprivrednika na jugozapadu zemlje, obuhvaćenih istraživanjem koje su 2025. godine proveli Kew i partneri sa Univerziteta u Addis Ababi, izjavilo je da su smanjili obradive površine pod ensetom posljednjih decenija, dok su mnogi otkrili i znatno smanjenje potrošnje ove biljke u domaćinstvima.

Javnom promocijom manje poznatih kultura poput enseta poljoprivrednici se podstiču da se ne fokusiraju isključivo na glavne komercijalne usjeve, smatra Borrell. Na lokalnom nivou, Kew je pokrenuo projekte kojima se stimulativno djeluje na etiopske poljoprivrednike da očuvaju raznolikost tako što im kompenziraju uzgajanje ugroženih sorti enseta.

"Prije našeg projekta, ljudi nisu željeli uzgajati enset. To je gubitak za čitav svijet, ne samo za Etiopiju. Ako kažete: 'Hej, zanima nas enset, mislimo da je fantastičan, želimo vam pomoći da bolje obrađujete manje zemlje i ostvarite bolji prihod', onda govorite jezikom koji ti ljudi razumiju", dodao je.

Riječ je o tome da kažete, kako je zaključio Borrell: Ovo je zaista sjajno i vi ste jedini ljudi na svijetu koji to imaju. Hajde da to proslavimo, piše CNN.