|

Vrijeme je pravi tiranin: Uništava li nas polako i možemo li ga se otarasiti?

Vrijeme je pravi tiranin: Uništava li nas polako i možemo li ga se otarasiti?
8
D
DP
23.3.2020. u 13:54
12
komentara
8

dijeljenja
Vrijeme je pravi tiranin: Uništava li nas polako i možemo li ga se otarasiti? Foto: Pixabay
Primoravanje našeg tijela, koje je prilagođeno na ciklus dan-noć, da se pridržava apstraktnog pojma kao što je vrijeme može prouzrokovati razne probleme.
Vrijeme upravlja svim aspektima našeg postojanja, od sumraka do svitanja. Nema načina da iskorijenimo naviku gledanja na sat. S druge strane, vrijeme je pokretač savremenog društva. Bez njega, kako bi se drugačije koordinisali letovi, vozovi i drugi oblici prijevoza na globalnom nivou? Čak i navigacijski sistemi koji su danas u upotrebi temeljeni su na satelitima, a čiji rad počiva na krajnje preciznim satima.

Ljudi su jako loši u praćenju vremena. Čini se kao da nikada ne stignemo obaviti sve što smo namjeravali u jednom danu. Kasnimo sa zadanim rokovima, pa sve radimo brže, a ponekad i loše. Ovaj pritisak prouzrokuje hronični stres i navodi nas na donošenje loših izbora, čineći naše zdravlje ranjivim. Zbog neprestane žurbe smo slijepi za ono što se događa u danom trenutku, pa ne čudi što je pojam "života u trenutku" postao popularna krilatica. Je li, onda, ikako moguće napustiti pojam vremena?

Vrijeme nas pokreće i na molekularnom nivou

Naša svijest je vezana za koncept vremena neraskidivim sponama. Sam čin samospoznaje u osnovi je i osjećaj za prolaznost vremena. Sve i da se nalazimo negdje gdje nemamo pristup satu, naše tijelo radi na osnovi 24-satnog cirkadijalnog ritma, koji određuju kazaljke unutar naših molekula. Kada se te kazaljke nekako poremete, nastaju problemi.

Holly Andersen iz Kanade proučava filozofiju znanosti i metafizike. Ona upozorava da gubitak osjećaja za vrijeme predstavlja i gubitak sebe, ističući da je nemoguće svjesno doživjeti svijet oko sebe bez koncepta vremena i njegove prolaznosti. Uzmite u razmatranje osobni identitet, koji se gradi vremenom i arhivira u obliku sjećanja. Andersen poručuje da su sjećanja ono što nas čini dok vrijeme teče, a da s gubitkom vremena postajemo netko drugi.

Da postoji samo sadašnjost, ne bismo se nikada mogli pripremiti za budućnost. Vrijeme igra važnu ulogu i u nizu mentalnih i društvenih obrazaca. Zato znamo da ne bismo trebali predugo u nekoga gledati, jer to u jednom trenutku prelazi u piljenje i stvara neugodnost. Vrijeme je svojstveni dio našeg biološkog sklopa, spoznavanja svijeta koji nas okružuje, ali i društvenih sistema. Postoji li ipak način da ne budemo baš toliko opsjednuti prolaskom vremena?

Vrijeme je pravi tiranin

Vjeruje se da su Sumerani prvi bilježili vrijeme, podijelivši dan u 12 jedinica, dok su za njegovo mjerenje koristili vodene satove. Kasnije su Egipćani mjerili vrijeme pomoću monolitnih struktura obeliska, također podijelivši dan u 12 jedinica. Dužina tih jedinica se mijenjala s prolaskom godišnjih doba, pa su bili u stanju prilagoditi svoje potrebe poljoprivrednom kalendaru. Zahvaljujući njihovim dostignućima, napredovalo se u ovom pogledu, pa su kasnije osmišljeni sunčani sat, sat sa svijećom i mehanički sat s klatnom.  Do 17. stoljeća već je bilo moguće precizno odrediti vrijeme, s oko 10 minuta odstupanja, piše BBC.

Tek u 19. stoljeću, s pojavom željeznice u SAD-u, došlo se na ideju da bi vrijeme trebalo regulisati u međunarodnom smislu. Tada je još svaki američki grad imao vlastitu vremensku zonu, pa ih je u jednom trenutku bilo 300. Da bi vozovi polazili kada je zakazano, SAD je uveo jasno određene vremenske zone, a 1884. je isto učinjeno i na međunarodnoj razini. Tako smo dobili i današnji sistem od 24 međunarodne vremenske zone.

Danas možemo precizno odrediti koliko je sati zahvaljujući atomskim satovima, koji neće odstupiti ni za jednu sekundu u narednih 15 milijardi godina. Finansijska tržišta, globalni pozicijski sistem (GPS) i komunikacijske mreže počivaju na radu ovih satova.

Vrijeme počinje upravljati ljudima tek tokom industrijske revolucije, kako bi se organizirale velike skupine ljudi, isporuka sirovina i izvoz robe, između ostalog. Uskoro su se radnici podredili rasporedu koji im je nadređeni odredio, a novčana kompenzacija se počela mjeriti na osnovi učinka u danom vremenskom roku. Otuda izraz da je vrijeme novac.

Uništavaju li nas satovi?

Primoravanje našeg tijela, koje je prilagođeno na ciklus dan-noć, da se pridržava apstraktnog pojma kao što je vrijeme može uzrokovati razne probleme. Tako osobe koje rade u smjenama pate od niza psihofizičkih zdravstvenih poteškoća. Postoje i dokazi da ljetno računanje vremena, kada se sat pomiče naprijed, remeti naš unutarnji biološki sat, što izaziva manjak sna, pad koncentracije, smanjenje životnog vijeka i kognitivne probleme.

Historičar David Gange s engleskog Sveučilišta u Birminghamu, proveo je godinu dana ploveći Atlantskim oceanom. Koristio je sat samo onda kada se trebao naći s nekim. On je primijetio da se tijelo brzo prilagodi prirodnim obrascima, pa je s velikom lakoćom pratio vrijeme tokom dana. Izazov za njega je kasnije predstavljalo ponovno prilagođavanje satu.

Razvojem savremene tehnologije, došli smo u stanje da se nikada "ne gasimo". Internet i aplikacije na mobitelima nas stimulišu obavijestima i podsjetnicima 24/7. E-mailovi nam pristižu u svako doba dana i noći. Vrijeme koje diktira sat dobija sve nametljiviji oblik. Kako se osloboditi tiranije vremena?

Slušaj sebe, a ne opomene sata

Radite stvari prema svom osjećaju. Na primjer, spavajte i šetajte dokle vam godi. Time ćete uspjeti, u neku ruku, vratiti prirodan ritam svog tijela. Nije potrebno svakodnevno meditirati deset sati. Dovoljno je da se 20 minuta u danu skroz prepustite trenutku, lišeni opterećenja, pa da primijetite koliko vam taj pristup odgovara.

Prilagođavanje našem cirkadijalnom ritmu može biti od velike koristi za zdravlje. Ključ je još u tome i da povučemo granice između vremena koje je posvećeno poslu i onog koje je privatno, rezervirano samo za nas. Društvo koje ne daje prednost poslu, već dobrobiti svojih pripadnika i planeta na kojem obitavamo naučilo bi vrednovati vrijeme na sasvim drugačiji način.

Čak i danas postoje društva koja se ne pridržavaju strogo vremena koje diktiraju satovi. Etiopljani se, na primjer, vode prema izlazećem Suncu. Svakako nemaju svi ljudi na svijetu isti ritam života, pa tako oni na Islandu funkcioniraju drugačije od stanovnika Supsaharske Afrike.

N.I.
Prijavi grešku


Komentari (12)
Da biste mogli pisati komentare molimo da se prijavite ili registrujete...