Ipak, novo istraživanje koje su pokrenuli naučnici sa Max Planck instituta za evolucijsku antropologiju, univerziteta Cambridge i univerziteta Stony Brook, na tri lokacije u sjeveru Republike Kongo, navodi na zaključak da se prijenos Ebole između grupa majmuna možda dogodio zbog uobičajenog ponašanja svake pojedine grupe, a ne zbog njihovog direktnog kontakta.
Na primjer, istraživači su otkrili da se čak četiri različite grupe gorila hrane sa istog drveta sa voćem u toku jednog dana. Slijedi da se inficirane tjelesne tečnosti koje na voću ostave pripadnici jedne grupe mogu lako naći na članovima naredne grupe.
Istraživanje daje nadu da bi vakcine koje su razvijene nedavno mogle dovesti do kontrole razarajućeg efekta koji virus Ebola ima na majmune, ali i daju prvi dokaz da gorile iz jedne društvene grupe pažljivo istražuju leševe gorila druge grupe. Kontakt sa leševima na sahranama je glavni mehanizam prijenosa virusa Ebole kod ljudi.