Zemlje kao što su Belgija, Velika Britanija, Kina i prilično velik broj ostalih manjinskih država se zalažu za ograničeno kloniranje tvrdeći da ta mogućnost nudi rješenje za razne zdravstvene probleme individualaca, posebno naglašavajući mogućnost liječenja do sada smrtonosne bolesti AIDS-a.
Zastupnici terapeutskog kloniranja tvrde da njihov prijedlog čuva važnost ljudskog života te da daje zemljama slobodu da sami uređuju i odlučuju gdje će ležati granice kloniranja.
Nasuprot njima stoje Costa Rica, SAD, Filipini i još više od 50 ostalih nacija podržane i Vatikanom, koje su apsolutno za zabranu bilo kakvog oblika kloniranja.
Oni tvrde da je kloniranje ljudskih bića moralno odvratno, neetično te da predstavlja ozbiljno kršenje fundamentalnih ljudskih prava.
U slučaju da se podrži rezolucija Costa Rice, koja je protiv bilo kakvog oblika kloniranja, ona neće imati potpunu podršku svih zemalja, što će dalje dovesti do još značajnijeg slabljenja UN-a u vrijeme kada je njegov kredibilitet i uloga na svjetskoj sceni već poljuljana.
