U Bugarskoj otkrivena grobnica stara 1.800 godina: Priča tužnu porodičnu priču
U decembru 2023. godine poljoprivrednik je neočekivano pronašao grobove dok je orao svoju njivu u selu Nova Varbovka. Budući da je ova regija u antici bila rimska provincija koja se zvala Mezija, arheolozi iz Regionalnog povijesnog muzeja Veliko Trnovo došli su iskopati grobove.
Oba su groba građena od opeke, sa žbukom obloženom zidovima i velikom vapnenačkom pločom. Veći od dva bio je dugačak otprilike 3 metra i sadržavao je ostatke dvoje odraslih - muškarca i žene koji su u trenutku smrti oboje bili stari između 45 i 60 godina - pokopani s nakitom, novčićima te keramičkim i staklenim posudama .
Manji grob, napravljen nešto ranije, sadržavao je kostur djeteta od 2 do 3 godine i rijedak bronzani medaljon koji prikazuje posjet rimskog cara Karakale (vladao od 198. do 217.) 214. godine poslije Krista Pergamonu u Maloj Aziji (današnja Turska), gdje je posjetio hram Asklepiju, bogu liječenja. Zajedno, dva groba mogu predstavljati posljednje počivalište porodice.
Čini se da neki od vapnenca iz grobova potječu iz kamenoloma blizu Nicopolisa ad Istruma, rimskog i ranobizantskog grada koji je osnovao car Trajan početkom drugog stoljeća.
"Ova neobičnost i druge indikacije navode me na pomisao da su pokojnici na neki način povezani s teritorijem Nikopolisa ad Istruma", rekao je Kalin Chakarov, arheolog u Regionalnom povijesnom muzeju Veliko Trnovo, u e-poruci za Live Science.
Chakarov, koji je iskopavao grobove zajedno s kolegama Nedkom Elenskim i Mihaelom Tomanovom, primijetio je da bi Karakalin medaljon mogao ukazivati na maloazijsko porijeklo onih koji su bili u grobovima, što bi bilo u skladu s činjenicom da su Nicopolis ad Istrum izgradili uglavnom doseljenici iz Male Azije.
"Naravno, tražimo priliku da napravimo DNK i druge analize koje si naš muzej ne može priuštiti, kako bismo vidjeli je li ova hipoteza tačna", rekao je Chakarov.
"Otkriće takvih grobnica na području Bugarske nije iznenađenje, budući da su klima i tlo vrlo dobri za uzgoj poljoprivrednih usjeva. Vjerojatno su grobnice bogatih zemljoposjednika. Budući da je u Donjoj Meziji bila praksa da zemljoposjednici žive u toplijim mjesecima u godini i budu pokopani na svojim imanjima.", rekao je Ivan Tsarov, ravnatelj Regionalnog historijskog muzeja Veliko Tarnovo.
Artefakti otkriveni tokom iskopavanja još uvijek se obrađuju u muzejskom laboratoriju, gdje su na konzervaciji i restauraciji, rekao je Tsarov. Tu spadaju predmeti korišteni za života pokojnika, kao i oni koji bi ga pratili u zagrobni život. Osim nakita od staklenih perli i zlata, bilo je šest novčića koji datiraju između 200. i 225. godine poslije Krista, kao i svjetiljka, kožna cipela i nekoliko staklenih boca, od kojih su tri bile "lacrimaria", bočice za sakupljanje suze ožalošćenih.
"Mislim da je to tužna porodična priča iz prve polovice 3. stoljeća. Mrtvo dojenče, koje su pokopali roditelji, koji su svoje posljednje počivalište našli na istom mjestu gdje su pokopali svoje dijete", rekao je Chakarov
Chakarov planira provesti radove na tom području kako bi pokušao pronaći gdje su ti ljudi živjeli, za koje misli da je vjerovatno bilo blizu ovog novootkrivenog groblja.
