Jedan svjetlosni dan
0

Trag u beskraju i blijeda plava tačka koju zovemo dom: Voyager 1 na pragu vječnosti i granice nezamislivog

Piše: Vedad Karić
Voyager i Zemlja kao "blijeda plava tačka" (Ilustracija: Klix.ba/NASA/JPL-Caltech)
Petog septembra 1977. godine kada je s Cape Canaverala u Floridi lansirana svemirska letjelica Voyager 1, vjerovatno ni oni najuporniji sanjari u NASA-i nisu mogli ni slutiti da će 49 godina kasnije svjedočiti historijskom trenutku za ljudsku civilizaciju.

U srijedu, nešto iza 11 sati po centralnoevropskom vremenu, Voyager 1 postat će prva letjelica koju je izradila ljudska ruka, a koja je prešla udaljenost od jednog svjetlosnog dana. U prevodu, misija Voyager 1 nalazi se trenutno na 25,9 milijardi kilometara udaljena od Zemlje.

Svjetlosti bi, u ovom trenutku, sa Zemlje trebalo 24 sata da stigne do letjelice.

Kada je NASA pokrenula misije Voyager 1 i Voyager 2, svijet se nalazio duboko u hladnoratovskim podjelama pa je tako i sama nauka na neki način bila žrtva surovog takmičenja tada najvećih sila - Sjedinjenih Američkih Država i Sovjetskog Saveza.

Međutim, Voyager 1 i Voyager 2, imali su prvenstveno naučne ciljeve, njihova vrijednost odavno je prevazišla politički i tehnološki kontekst u kojem su nastale.

Kako je sve krenulo? Naravno, osnova svega jeste ljudska znatiželja i traganje za informacijama o svemu što može dodatno proširiti ljudsko znanje o svemiru i planetama u Sunčevom sistemu pa i dalje od toga.

Ono što je naučnicima još krajem šezdesetih godina privuklo pažnju jeste istraživanje planeta kao što su Saturn i Jupiter. Upravo u tom periodu, primijećeno je kako će se poravnanje ovih planeta dogoditi krajem 70-ih godina te da bi svemirske letjelice mogle iskoristiti taj trenutak za postizanje izuzetno važnih naučnih ciljeva.

Konkretno, naučnici su shvatili da bi letjelice mogle iskoristiti gravitaciju Jupitera za promjenu putanje i nastavak putovanja prema drugim vanjskim planetama. Iako je prvobitna ideja Velike turneje obuhvatala istraživanje četiri džinovske planete, konačna misija Voyagera 1 i 2 dobila je drugačije putanje i ciljeve.

Lansiranje nekoliko misija za posjetu svakoj planeti pojedinačno trajalo bi mnogo duže i koštalo bi mnogo više. Prvobitni plan slanja dva para termoelektričnih svemirskih letjelica za vanjske planete na ove velike ture pokazao se preskupim, što je dovelo do njegovog otkazivanja 1971. godine. Sljedeće godine, NASA je odobrila smanjenu verziju projekta slanja para svemirskih letjelica klase Mariner 1977. godine kako bi istražile samo Jupiter i Saturn, s očekivanim operativnim vijekom od pet godina.

Sedmog marta 1977. godine, administrator NASA-e James C. Fletcher najavio je preimenovanje ovih svemirskih letjelica Mariner Jupiter/Saturn 1977 u Voyager 1 i 2.

Naučnici su se nadali da bi jedna od njih na kraju mogla posjetiti Uran i Neptun, čime bi se ispunila većina prvobitnih ciljeva Velike turneje.

Svaki od ovih Voyagera nosio je set od 11 izuzetno važnih instrumenata za proučavanje planeta i slanje podataka na Zemlju.

Instrumenti na letjelici Voyager (Ilustracija: Klix.ba)
Instrumenti na letjelici Voyager (Ilustracija: Klix.ba)

Pored naučnih instrumenata, misija Voyager sa sobom je nosila i nešto u što je ugravirana cijela ljudska historija.

Zlatna gramofonska ploča bila je pričvršćena za svaku od Voyager letjelica. Jedna od svrha bila je slanje poruke vanzemaljcima koji bi mogli pronaći letjelicu dok putuje kroz međuzvjezdani prostor. Pored slika, muzike i zvukova sa Zemlje, uključeni su i pozdravi na 55 jezika.

NASA je zamolila Carla Sagana sa Univerziteta Cornell da sastavi pozdravnu poruku i dala mu slobodu da odabere format i šta će biti uključeno. Zbog rasporeda lansiranja, Saganu nije dato mnogo vremena. Linda Salzman Sagan je dobila zadatak da sastavi pozdravne poruke.

Inženjeri pričvršćuju poklopac preko Zlatne ploče Voyagera 1 na ovoj arhivskoj slici iz 1977. godine (Foto: NASA/JPL)
Inženjeri pričvršćuju poklopac preko Zlatne ploče Voyagera 1 na ovoj arhivskoj slici iz 1977. godine (Foto: NASA/JPL)

"Tokom ovog dijela snimanja, prvenstveno smo se bavili potrebama ljudi na Zemlji. Snimili smo poruke od populacija širom svijeta, pri čemu je svaki predstavnik govorio jezikom svog naroda, umjesto da šalje pozdrave na jednom ili dva jezika uz ključeve za njihovo dešifriranje. Bili smo svjesni da bi ova druga alternativa vanzemaljcima mogla dati bolju šansu da precizno razumiju riječi, iako bi to postavilo trnovito pitanje koja dva jezika poslati. Smatrali smo da je prikladno da Voyager pozdravi svemir kao predstavnik jedne zajednice, iako složene koja se sastoji od mnogo dijelova. Barem činjenica da su zastupljeni mnogi različiti jezici trebala bi biti jasna iz samog postojanja skupa kratkih izjava odvojenih pauzama i iz internih dokaza - poput početnog pozdrava 'Namaste', kojim počinju mnogi pozdravi s Indijskog potkontinenta", dio je knjige Murmurs of Earth: The Voyager Interstellar Record Carla Sagana u kojoj se govori o ovom projektu.

Uoči postavljanja Zlatne ploče na letjelicu, javnosti se obratio i tadašnji predsjednik SAD-a Jimmy Carter.

"Ovu poruku šaljemo u kosmos. Vjerovatno će preživjeti milijardu godina u našoj budućnosti, kada naša civilizacija bude duboko izmijenjena, a površina Zemlje možda i znatno promijenjena. Od 200 milijardi zvijezda u galaksiji Mliječni put, neke, možda i mnoge, su možda naseljavale planete i svemirske civilizacije. Ako jedna takva civilizacija presretne Voyager i bude mogla razumjeti ovaj snimljeni sadržaj, evo naše poruke: Ovo je poklon iz malog, dalekog svijeta, znak naših zvukova, naše nauke, naših slika, naše muzike, naših misli i naših osjećaja. Pokušavamo preživjeti naše vrijeme kako bismo mogli živjeti u vašem. Nadamo se da ćemo se jednog dana, nakon što riješimo probleme s kojima se suočavamo, pridružiti zajednici galaktičkih civilizacija. Ovaj album predstavlja našu nadu i našu odlučnost, i našu dobru volju u prostranom i impresivnom svemiru", poručio je tada Carter.

Misija koja nam je omogućila da sagledamo sebe iz potpuno novog ugla

Naravno, za svaku misiju koja se lansira u svemir, najvažnije je ono što ona isporučuje naučnicima i široj zajednici na Zemlji. Za 49 godina koliko Voyager 1 i Voyager 2 ispisuju historiju, spisak stvari za koje su ove misije zaslužne i više je od toga.

Voyager 1 je počeo proučavati Jupiter u aprilu 1978. godine na udaljenosti od 265 miliona km. Slike su pokazale da je Jupiterova atmosfera turbulentnija nego tokom preleta Pioneer 10 i 11. Voyager 1 je snimao slike svakih 96 sekundi kako bi kreirao usporeni film o prilazu.

Početkom 1979. godine, Voyager 1 je otkrio slab sistem prstenova oko Jupitera. Najbliži susret letjelice s Jupiterom bio je u 12:05 UT 5. marta 1979. godine, na udaljenosti od 280.000 km. Kasnije je letjelica naišla na nekoliko Jupiterovih mjeseca, uključujući Amalteju, Io, Europu, Ganimed i Kalisto.

Spektakularne fotografije mjeseca izbliza otvorile su potpuno nove svjetove planetarnim naučnicima. Letjelica je otkrila dva nova mjeseca, Tebu i Metis.

Ovaj snimak Jupitera snimio je Voyager 1. Slika je snimljena kroz filtere u boji i rekombinirana kako bi se dobila slika u boji (Foto: NASA/JPL-Caltech)
Ovaj snimak Jupitera snimio je Voyager 1. Slika je snimljena kroz filtere u boji i rekombinirana kako bi se dobila slika u boji (Foto: NASA/JPL-Caltech)

Voyager 1 se najbliže približio Saturnu 12. novembra 1980. godine, na udaljenosti od oko 126.000 km. Njegov prelet Saturnovog sistema bio je jednako spektakularan kao i susret s Jupiterom. Voyager 1 je pronašao pet novih mjeseca, novi prsten i složene strukture prstenova, uključujući "mjesece pastire" koji neke prstenove održavaju dobro definisanim. Svemirska letjelica je fotografisala Saturnove mjesece Titan, Mimas, Encelad, Tetis, Dionu i Reu. Svi mjeseci su izgledali uglavnom sastavljeni od vodenog leda.

Slika Saturna i njegovog prstena koju je snimio Voyager 1, snimljena 16. novembra 1980. godine, četiri dana nakon najbližeg prilaska Saturnu, sa udaljenosti od 5.300.000 km (Foto: NASA)
Slika Saturna i njegovog prstena koju je snimio Voyager 1, snimljena 16. novembra 1980. godine, četiri dana nakon najbližeg prilaska Saturnu, sa udaljenosti od 5.300.000 km (Foto: NASA)

Slike Titana pokazale su gustu atmosferu koja je potpuno skrivala površinu. Letjelica je otkrila da se Titanova atmosfera sastoji od 90% dušika. Dušik, metan i složeniji ugljikovodici ukazuju na to da bi prebiotičke hemijske reakcije mogle biti moguće na Titanu.

Nakon Saturna, Voyager 1 se uputio prema sjeveru izvan ekliptičke ravni brzinom od oko 3,5 AJ godišnje. Zbog specifičnih zahtjeva za prelet Titana, letjelica nije usmjerena prema Uranu i Neptunu.

Posljednje 64 slike Voyagera 1 bile su mozaik snimljen na udaljenosti od 40 astronomskih jedinica (AJ) od Sunca. Ovaj porodični portret Sunčevog sistema uključivao je šest planeta (Merkur i Mars nisu bili vidljivi).

Slika Zemlje inspirisala je "Blijedoplavu tačku" koju je proslavio član naučnog tima Voyagera Carl Sagan. Ovo su bile posljednje od ukupno 67.000 slika koje su snimila dva Voyagera.

Carl Sagan (Foto: NASA/JPL-Caltech)
Carl Sagan (Foto: NASA/JPL-Caltech)

Voyager 1 je bio udaljen oko 6,4 milijarde kilometara i otprilike 32 stepena iznad ekliptičke ravni kada je snimio ovaj portret našeg svijeta. Uhvaćena u centru raspršenih svjetlosnih zraka (rezultat snimanja slike tako blizu Sunca), Zemlja izgleda kao sićušna tačka svjetlosti, polumjesec veličine samo 0,12 piksela.

"Pogledajte ponovo tu tačku. To je ovdje. To je dom. To smo mi. Na njemu su svi koje volite, svi koje poznajete, svi za koje ste ikada čuli, svako ljudsko biće koje je ikada postojalo, proživjeli svoje živote. Zbirka naše radosti i patnje, hiljade samouvjerenih religija, ideologija i ekonomskih doktrina, svaki lovac i sakupljač, svaki heroj i kukavica, svaki stvaralac i uništavač civilizacije, svaki kralj i seljak, svaki mladi zaljubljeni par, svaka majka i otac, dijete puno nade, izumitelj i istraživač, svaki učitelj morala, svaki korumpirani političar, svaka 'superzvijezda', svaki 'vrhovni vođa', svaki svetac i grešnik u historiji naše vrste živjeli su tamo - na čestici prašine lebdećoj u sunčevom zraku. Zemlja je vrlo mala pozornica u ogromnoj kosmičkoj areni. Zamislite rijeke krvi koje su prolili svi ti generali i carevi kako bi, u slavi i trijumfu, mogli postati trenutni gospodari djelića tačke. Zamislite beskrajne okrutnosti koje stanovnici jednog ugla ovog piksela nanose jedva prepoznatljivim stanovnicima nekog drugog ugla, koliko su česti njihovi nesporazumi, koliko su željni da se međusobno poubijaju, koliko su žestoke njihove mržnje", napisao je Sagan.

"Ovdje živimo - na plavoj tački", rekao je Sagan, opisujući ovu Voyagerovu sliku na kojoj se Zemlja pojavljuje kao tačka veličine piksela (Foto: NASA/JPL-Caltech)

Dodao je i kako nas upravo ta fotografija podsjeća na ono što jesmo.

"Naše poziranje, naša zamišljena samovažnost, iluzija da imamo neki privilegovani položaj u Univerzumu, dovedeni su u pitanje ovom tačkom blijede svjetlosti. Naša planeta je usamljena tačka u velikoj obavijajućoj kosmičkoj tami. U našoj tami, u svoj toj prostranosti, nema naznake da će pomoć doći odnekud drugdje da nas spasi od nas samih. Zemlja je jedini svijet za koji se do sada zna da nudi život. Ne postoji nijedno drugo mjesto, barem ne u bliskoj budućnosti, gdje bi naša vrsta mogla migrirati. Posjetiti, da. Naseliti se, još ne. Sviđalo se to nama ili ne, za sada je Zemlja mjesto gdje zauzimamo svoja uporišta. Rečeno je da je astronomija iskustvo koje nas ponižava i gradi karakter. Možda nema bolje demonstracije ludosti ljudskih uobraženosti od ove daleke slike našeg sićušnog svijeta. Za mene, ona naglašava našu odgovornost da se ljubaznije odnosimo jedni prema drugima i da sačuvamo i njegujemo blijedoplavu tačku, jedini dom koji smo ikada poznavali", napisao je.

Nakon toga, Voyagerova međuzvjezdana misija (VIM) započela je 1. januara 1990. Cilj je bio proširiti istraživanje na vanjske granice Sunčeve sfere utjecaja i dalje.

Tokom 17. februara 1998. godine, Voyager 1 je postao najudaljeniji objekat koji je čovjek napravio kada je - na udaljenosti od 69,4 AJ od Sunca, a 16. decembra 2004. godine, Voyager 1 je dostigao završni udarni talas i ušao u helioomotač. Dana 25. augusta 2012. godine, svemirska letjelica je postala prva koja je izašla iz heliosfere i započela mjerenje međuzvjezdanog okruženja.

Od tada, Voyager svoj put nastavlja sve dalje i dalje. Signal sa matičnom Zemljom se u određenim trenucima gubio, naučnici su gubili nadu da će ga ponovo čuti, ali svaki put je uspijevao da iznenadi ponovnim javljanjem.

Kako bi misija i dalje živjela, naučnici su još ranije utvrdili periode kada će gasiti jedan po jedan instrument na Voyageru kako bi mu omogućili nastavak putovanja, a uz to i dalje omogućili da obavlja naučnu aktivnost.

Do sada, s ove misije, isključeno je ukupno sedam instrumenata, a posljednji među njima ugašen je 17. aprila 2026. godine - Eksperiment niskoenergetskih nabijenih čestica ili LECP. Inženjeri su uvjereni da će gašenje LECP-a dati Voyageru 1 oko godinu dana prostora za disanje. Koriste to vrijeme kako bi finalizirali ambicioznije rješenje za uštedu energije za oba Voyagera koje nazivaju "Veliki prasak", a koje je osmišljeno kako bi se dodatno produžile operacije Voyagera.

U međuvremenu, Voyager je napravio historijsku prekretnicu i dostići će jedan svjetlosni dan.

NASA je pozvala sve ljude na Zemlji da to obilježe na jedinstven način. U utorak, 17. novembra, pozvali su sve da učestvuju u akciji "Sijaj jako za Voyagerov svjetlosni dan" stvaranjem simboličnog talasa zlatne svjetlosti koji okružuje planetu nakon zalaska sunca.

NASA je napravila web stranicu koja omogućava pametnim telefonima i tabletima da bljeskaju "VGR", Voyagerov pozivni znak, u Morzeovoj abecedi.

Tako će se na simboličan način odati počast letjelici koja gotovo pola stoljeća nakon lansiranja i dalje šalje svoje signale prema matičnoj planeti. Letjelici koja je omogućila ljudskoj civilizaciji da svoj dom prvi put sagleda iz potpuno drugačije perspektive i podsjeti nas na činjenicu da, bez obzira na sve naše razlike, sukobe i podjele, imamo samo jednu planetu koju možemo nazvati domom.

Dodajte Klix.ba među omiljene izvore na Googlu
Komentari
Za komentarisanje je potrebna prijava. Prijavi se
Možda vas zanima