Topljenje leda na Grenlandu uzrokuje rast morskog života

Novo istraživanje američke svemirske agencije NASA-e je otkrilo neočekivani efekt topljenja leda na Grenlandu, a to je porast broja sitnih okeanskih živih organizama. To bi moglo imati implikacije na morski ekosistem i globalni ciklus ugljika.

Naučnici su koristili moćne kompjuterske modele za proučavanje teško dostupnih okeanskih voda oko Grenlanda. NASA-in Laboratorij za mlazni pogon u Južnoj Kaliforniji i Tehnološki institut Massachusetts razvili su ECCO-Darwin kompjuterski model.

Ovaj model kombinuje milijarde podataka kako bi simulirao odnose između fizike okeana i morskog života, omogućavajući istraživačima da proučavaju kako topljenje leda utječe na ekosistem.

Ledeni pokrivač Grenlanda prolazi kroz velike promjene zbog klimatskih uslova. Njegov ledeni pokrivač debljine 1,5 do dva kilometra svake godine izgubi oko 270 milijardi tona leda. Tokom vrhunca ljetnog topljenja ispušta više od 1.363.800 litara slatke vode u more, posebno s glečera poput Jakobshavna. Slatka voda se miješa sa slanom vodom ispod stvarajući turbulentne oblake.

Naučnici NASA-e vjeruju da otopljena voda s glečera djeluje kao elevator te da podiže ključne hranjive materije poput željeza iz nitrata iz dubokog okeana na osunčanu površinu. Ovaj proces podstiče rad sitnih organizama pod nazivom fitoplankton.

Međutim, direktno posmatranje ovog procesa u udaljenim i ledenim obalnim vodama Grenlanda je nevjerovatno izazovan zadatak.

"Suočili smo se s klasičnim problemom pokušaja razumijevanja sistema koji je udaljen i zatrpan ispod leda. Trebao nam je kompjuterski model, koji bi nam pomogao", rekao je Dustin Carroll, okeanograf s Državnog univerziteta San Jose, koji je povezan s JPL-om.

Model ECCO-Darwin korišten je za proučavanje udaljenih okeanskih područja.

Da bi riješili masivni matematički problem simuliranja interakcije biologije, hemije i fizike u fjordu, naučnici su izgradili „model unutar modela unutar modela“.

Fokus je bio na jednom turbulentnom fjordu u podnožju glečera Jakobshavn, koji je najaktivniji na ledenom pokrivaču. Tim je koristio NASA-ine superkompjutere za simulaciju "oticanja" glečera, a izračunato je da bi hranjive tvari koje nosi voda nastala topljenjem glečera mogle povećati rast fitoplanktona tokom ljeta u području istraživanja za značajnih 15 do 40 posto.

Ovo otkriće pomaže u objašnjavanju zašto su prethodni satelitski podaci pokazali porast rasta fitoplanktona od 57 posto u arktičkim vodama između 1998. i 2018. godine.

U stvari, 16. juna 2024. godine, NASA-in satelit Aqua snimio je sliku velikog cvjetanja fitoplanktona u sjevernom Atlantskom okeanu. Navodno, široko oko 800 kilometara, cvjetanje se nalazilo istočno od Grenlanda i južno od Islanda.

Fitoplankton, iako manji od glave igle, ključan je za planetu i lanac ishrane okeana. Ovi organizmi apsorbiraju ugljični dioksid i hrane kril i druge male životinje, stvarajući hranu za veća stvorenja poput riba i kitova.

Naučnici nisu sigurni hoće li ovo povećanje fitoplanktona imati dugoročni pozitivan učinak na morski život i ribarstvo.

S obzirom na to da se predviđa ubrzanje topljenja leda na Grenlandu, njegovi utjecaji na ekosistem, od nivoa mora do slanosti obalnih voda, još uvijek se analiziraju. Istraživački tim planira proširiti svoje simulacije kako bi razumio utjecaj duž obale Grenlanda i šire.

Grenlandski ledeni pokrivač prostire se na 1,7 miliona kvadratnih kilometara,njegova prosječna debljina iznosi 2,3 kilometra te sadrži 7 posto svjetske slatke vode.

Divlji svijet Grenlanda uključuje nekoliko poznatih arktičkih životinja poput polarnog medvjeda, mošusnog vola, arktičke lisice i irvasa, iako je broj kopnenih sisara mali.