Stranice nedešifrovanog Voynichevog rukopisa uvezane su pogrešnim redoslijedom još u 15. stoljeću

Ovo tvrde paleografkinja Lisa Fagin Davis, izvršna direktorica Medievalne akademije Amerike, i Colin Layfield, istraživač informacionih sistema s Univerziteta na Malti, u radu objavljenom u časopisu Digital Medievalist.

Rukopis je napisan na pergamentu koji je karbonskim datiranjem smješten u period od 1404. do 1438. godine. Ima 240 stranica s oko 35.000 riječi nepoznatog pisma, nazvanog "voynichese", te ilustracije biljaka, ljudi i astroloških simbola. Ime je dobio po antikvaru Wilfridu Voynichu, koji ga je kupio 1912. godine, a od 1969. čuva se u biblioteci rijetkih knjiga Univerziteta Yale.

Lingvistica s Yalea Claire Bowern je ranije pokazala da se slova u voynicheseu ponašaju mnogo predvidljivije nego u bilo kojem poznatom jeziku, dok riječi i poglavlja imaju strukturu sličnu prirodnim jezicima. Ranija istraživanja utvrdila su i da su različite dijelove knjige pisali različiti pisari, a upravo je to bio povod za novu studiju.

Slike koje "preskaču" stranice

Dok je istraživala koliko je pisara radilo na rukopisu, Davis je po rukopisu primijetila da se stranice smjenjuju na način koji nema smisla.

"Ima nekoliko primjera gdje slika izlazi s jedne stranice u sredini i nastavlja se na drugoj, iako je između njih gomila stranica", rekla je Davis za Live Science.

Srednjovjekovne knjige pravile su se tako što se list pergamenta presavije na pola u dvolist, oko pet dvolistova se umetne jedan u drugi i tako nastaje svežanj, a svežnjevi se zatim uvežu u knjigu. Davis i Layfield smatraju da Voynichev rukopis nikada nije bio zamišljen tako, nego kao niz zasebnih dvolistova koji se čitaju jedan za drugim. Neko ko tekst nije znao pročitati kasnije ih je umetnuo jedan u drugi i tako poremetio redoslijed.

Statistika umjesto prevoda

Layfield je tekst analizirao tehnikom latentne semantičke analize, razvijenom 1980-ih za pronalaženje skrivenih obrazaca u tekstu. Prema njegovim riječima, moderna vještačka inteligencija ovdje nije od pomoći jer joj treba ogromna količina podataka za učenje, a rukopis ima tek oko 35.000 riječi.

Analiza je pokazala da su neke stranice koje se danas nalaze jedna uz drugu vrlo malo slične, dok su neke razdvojene stranice izrazito slične, što upućuje na to da su se čitale zajedno.

Prema Davis, ovakav raspored rješava više starih problema rukopisa, uključujući to što je svaki pisar pisao po jedan list i to što ilustracije prelaze preko pregiba knjige. To znači i da svaki raniji pokušaj dešifrovanja koji je polazio od postojećeg redoslijeda treba preispitati.

"To nas ne dovodi do cilja, ali pomjera stvari naprijed, jer ne možete razumjeti knjigu u kojoj su sve stranice izmiješane", rekla je Davis.

Istraživači sada planiraju porediti oblik velike mrlje od vode na gornjim marginama stranica. Mrlja bi trebala biti simetrična sa stranice na stranicu, a nije, pa bi njen oblik mogao pomoći da se listovi vrate u izvorni redoslijed.

Davis je optimistična da će rukopis jednom biti pročitan i podsjeća na zagonetku Cain's Jawbone iz 1930-ih, krimi-roman od 100 stranica poredanih pogrešnim redoslijedom, koji je riješilo tek nekoliko ljudi, a vještačka inteligencija nije uspjela.