Rusija namjerava vratiti "sovjetsku svemirsku slavu" ambicioznom misijom na Veneru

Na razvoju misije Venera-D radi se od 2003. godine, navodi RussianSpaceWebu. Nekada davno, još prije ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine, Venera-D je čak razmatrana kao moguća zajednička misija s američkom svemirskom agencijom NASA-om.

Iako NASA više ne surađuje na ruskim svemirskim projektima, osim Međunarodne svemirske stanice, Rusija i dalje napreduje s Venerom-D. Ova misija je dio paketa robotskih svemirskih letjelica koje Rusija planira poslati na Mjesec i Veneru, a koje trenutno zauzimaju centralno mjesto u ambicijama ruske svemirske agencije Roscosmos, tvrdi prvi zamjenik premijera Denis Manturov u intervjuu za Razvedchik Journal.

Novi projekt bi produžio niz uspješnih misija slijetanja iz šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, koje su izvele prethodne svemirske letjelice "Venera", a kojima je upravljao bivši SSSR. Upravo SSSR ostaje jedini koji uspješno obavio slijetanje i upravljao svemirskim letjelicama u paklenim uvjetima na površini Venere.

"Podsjetit ću vas da je naša zemlja 1970. godine uspjela uspješno spustiti svemirsku letjelicu na drugu planetu u Sunčevom sistemu, a to je bila Venera. Stoga ćemo vjerovatno prvo krenuti u tom smjeru", rekao je Manturov.

Jedan od ciljeva misije Venera-D bit će traženje mikrobnog života u Venerinim oblacima, nakon spornih nedavnih otkrića fosfina i amonijaka u atmosferi planete.

Misija iz 1970. godine koju je Manturov spomenuo, bila je Venera 7, jedna od četiri sovjetske svemirske letjelice "Venera" koje su uspješno sletjele na Veneru i poslale fotografije s površine. Venera 7 i druge sovjetske misije slijetanja uspješno su izdržale temperature od 480 stepeni Celzijusa i površinski pritisak više od 90 puta veći od Zemljinog na nivou mora, pokazujući površinu vulkanskih stijena obojenu u žuto, što je efekt oblaka sumporne kiseline koji čine atmosferu.

SSSR je lansirao više od desetak misija "Venera" tokom 22 godine. Venera 1 i Venera 2, koje su lansirane u februaru 1961. i novembru 1965. godine, bile su dizajnirane da prolete pored Venere, ali nisu poslale potrebne podatke. Venera 3 je ušla u atmosferu kako je planirano u martu 1966. godine, ali je utihnula.

Sljedeće tri misije u seriji, od Venere 4 do 6, uspješno su ušle u atmosferu i poslale podatke kako bi se pripremile za prvi pokušaj slijetanja, koji je pokrenula Venera 7, a koja je lansirana u augustu 1970. godine. SSSR je zatim poslao još devet misija na Veneru kao landere i orbitere, zaključno s uspješnom Venerom 16 realizovanom 1983. godine.

NASA, Evropska svemirska agencija i Japan su zajedno poslali nekoliko orbitalnih misija na Veneru u posljednjih nekoliko decenija, a Rusija nije jedina nacija koja želi da se vrati na Veneru.

ESA i NASA imaju misije u razvoju. NASA-ini projekti VERITAS i DAVINCI jedva su "preživjeli" prijetnje otkazivanjem u američkom budžetu za 2026. godinu. Indija planira da prvi put pošalje svoju misiju na Veneru oko 2028. godine, dok Rocket Lab i Massachusetts Institute of Technology žele da lansiraju privatnu svemirsku letjelicu Venus Life Finder već ove godine.