Ruševine koje pričaju: Fotografije iz grada koji je ranjen, ali ipak preživio rat u Siriji

Njegova tvrđava na vrhu brda još uvijek pruža impresivan pogled na ostatke grada, koji su toliko prostrani i dobro očuvani da stotinama godina privlače istraživače, arheologe i turiste.

Karta ističe grad Palmiru u centralnoj Siriji, kao i drevni grad Apamea i grad Alep na sjeverozapadu.

Izbliza je šteta od 13-godišnjeg građanskog rata u Siriji jasna: historijski lukovi srušeni eksplozijama, kipovi koje su uništili ekstremisti i hramovi svedeni na hrpe ruševina.

Otkako su pobunjenici u decembru svrgnuli silnika Bashara al-Assada, čime je efektivno okončan rat, Sirijci i rijetki međunarodni turisti posjećuju Palmiru kako bi vidjeli jedno od najimpresivnijih mjesta baštine u zemlji i razmislili o tome kako bi se ono moglo uklopiti u budućnost Sirije.

"Na ovom mjestu je postojala civilizacija i unatoč granatiranju i razaranju, civilizacija još uvijek postoji. Ovo mijenja sliku Sirije u mislima ljudi, sliku razaranja i rata", rekao je Ziad Alissa, sirijski liječnik koji živi u Francuskoj i nedavno je s prijateljima posjetio Palmiru.

Glasan prasak potresao je tlo dok je govorio. On i njegovi prijatelji su poskočili. Mještani su rekli da je to bila eksplozija nagazne mine postavljene tokom rata, jedna od dvije takve eksplozije koje su se čule i osjetile tog dana.

Sukob u Siriji, koji je raselio više od polovice predratnog stanovništva zemlje od 22 miliona i ubio više od 500.000 ljudi, prema većini procjena, također je brutalno uništio povijesna mjesta razasuta po zemlji koja je središnja za mnoge drevne bliskoistočne civilizacije.

Povijesni sukovi, karavan-saraji i džamije Alepa uglavnom su u ruševinama. Raseljene porodice potražile su utočište u davno napuštenim gradovima i hramovima na sjeverozapadu. A u drevnom gradu Apamei, deseci lovaca na blago s krampovima i detektorima metala kopali su u blizini poznate kolonade nalazišta.

Čak i usred sirijskog arheološkog bogatstva, Palmira se ističe, s "monumentalnim ruševinama velikog grada koji je bio jedno od najvažnijih kulturnih središta antičkog svijeta", prema UNESCO-u, koji ga je 1980. proglasio svjetskom baštinom.

Razmjer i ljepota nalazišta i dalje impresioniraju, iako su neki od reprezentativnih spomenika toliko oštećeni da je teško zamisliti kako su izgledali. Nedavnog dana mjesto je također bilo prazno, osim sirijskog liječnika i njegovih prijatelja; nekoliko drugih znatiželjnih Sirijaca; jednog italijanskog turiste i njegovog taksista; skupine očajnih trgovaca koji su prodavali perle, drangulije i razglednice; te lokalnog stanovništva koje je povremeno vozilo svoje kamione ili motocikle kroz ruševine.

Kad su vozila nestala, mogli ste čuti vrapce kako cvrkuću između stupova. Također se moglo čuti zujanje drona tokom cijelog dana, iako nije bilo jasno tko ga je upravljao.

"Znate li gdje je zatvor?", upitao je čovjek koji je prolazio kroz područje s automobilom punim naoružanih ljudi.

Centar za posjetitelje i muzej bili su zatvoreni.

Palmira je bila oaza integrirana u Rimsko Carstvo u prvom stoljeću nove ere koja je izrasla u ključnu stanicu na Putu svile i njome je neko vrijeme vladala kraljica Zenobija. Njena mješavina grčke, rimske i perzijske arhitekture ostala je utjecajna stoljećima dok je pala pod bizantsku, arapsku i francusku kontrolu.

Nakon što je građanski rat započeo 2011. godine, Palmirin strateški položaj učinio ju je bojnim poljem između protuvladinih pobunjenika, sirijskih snaga, ruske vojske i afganistanskih milicija koje podržava Iran.

Sve su te snage ostavile tragove na gradu, ali Islamska država, koja je zauzela Palmiru 2015. godine, provela je kampanju namjernog uništavanja, vođena ekstremističkom odbojnošću prema prikazima ljudskog oblika i spomenicima bilo kojoj vjeri osim njene verzije islama.

Digli su u zrak svetišta, uključujući Baalshaminov hram i unutarnju odaju Baalovog hrama, značajno predislamsko vjersko mjesto. Sada, usred prostranog dvorišta hrama, ostao je samo njegov pravougaoni trijem, pored hrpe velikih kamenih blokova, od kojih su neki bili ukrašeni rezbarenim lišćem i grožđem.

Džihadisti su također odrubili glavu umirovljenom gradskom šefu za starine, Khalidu al-Asaadu, i objesili njegovo tijelo na semafor s glavom među nogama.

Kratkom vožnjom od glavnih ruševina, tunel se spuštao do podzemnog grobnog kompleksa koji su ekstremisti koristili kao bazu. Vreće s pijeskom štitile su ulaz, a grafiti na zidovima podsjećali su na bivše stanovnike.

"Islamska država. Pucaj na kršćane", pisalo je na jednom natpisu.

Drugi je pozivao borce da bazu održavaju čistom: "Brate mudžahede, surađuj sa svojom braćom kako bi očistio mjesto nakon jela".

U sobama su se nalazili kameni sarkofazi ukrašeni izležanim figurama u lepršavim haljama, sada bez glava.

Prije dolaska ISIS-a, najdublja prostorija bila je ukrašena freskama životinja, krilatih božica i muškaraca pokopanih u grobnicama. Sada je na stropu ostao samo crveni, bijeli i zeleni uzorak saća. Sva ostala umjetnost na brzinu je prekrivena bijelom bojom.

Džihadisti su također srušili trostruki lučni ulaz poznat kao Monumentalni luk, koji je stajao na početku kolonade, i snimili mlade militante kako ubijaju 25 vladinih vojnika na pozornici amfiteatra.

Godine 2016. sirijske vladine snage uz rusku podršku ponovno su zauzele grad, a u maju te godine Rusija je dovela simfonijski orkestar i VIP publiku na koncert klasične glazbe za koji je ruski predsjednik Vladimir V. Putin rekao da signalizira "nadu u oživljavanje Palmire kao baštine cijelog čovječanstva".

Nekoliko mjeseci kasnije, Islamska država ponovno je zauzela grad i digla u zrak obližnji tetrapilon, često fotografirani spomenik s četiri kvadratne platforme na vrhu 16 stupova. Vlada je ponovno zauzela grad 2017. godine.

Odmarajući se u hladu blizu amfiteatra, 36-godišnji Mohammed Awad, uličar, rekao je da su sve borbe učinile grad nenastanjivim.

"Imali smo Afganistance, Irance, Ruse, Hezbollah, Čečene. Svi su prošli kroz Palmiru", rekao je.

Rekao je da je radio na tom mjestu od djetinjstva i naučio je dovoljno engleskog, ruskog, italijanskog, španskog, njemačkog, francuskog i japanskog da bi mogao voditi osnovne razgovore - i prodavati.

Žudio je za povratkom turista.

"Svaki dan vidimo strance, dva, tri ili četiri. Ali nadamo se da će se vratiti autobusima, kao što su se nekada vraćali", kazao je.

Bilo je i tragova drugih snaga koje su se borile za Palmiru drugdje.

Ulazak u gradsku tvrđavu zahtijevao je prelazak preko klimavog pješačkog mosta koji su izgradili Rusi. Ostaci njihovih snaga, ili jedinica sirijske vojske koje su podržavali, ispunjavali su njegove sobe: prazne kutije za municiju, iznošene uniforme i čizme, prazne boce piva i obroci ruske proizvodnje.

U blizini ulaza u dvorac nalazio se prazan žičani stalak s natpisom "Sirijski vodiči i turističke knjige" - ostatak boljih vremena.

Na rubu grada stajao je bivši hotel Dedeman Palmyra, koji je preuzeo Iran i njegova brigada Fatemiyoun, sastavljena od afganistanskih milicijaca koji su poslani u pomoć sirijskoj vojsci.

Živjeli su u njegovim sobama, pretvorili veliku dvoranu za sastanke u džamiju i koristili bazen. Posteri i slogani na perzijskom jeziku na zidovima hvalili su ajatolaha Alija Hamneija, vrhovnog vođu Irana, i nastojali inspirirati trupe.

"Fatemiyoun se bori za islam", pisalo je na jednom.

"Izdržat ćemo do kraja", pisalo je na drugom.

Sada su i oni nestali. Zgrade hotela bile su pogođene zračnim napadima, a oštećeni bijeli kamioneti bili su razasuti u blizini ulaza poput zgužvanih limenki. Bazen i fontana bili su suhi, a mladi pastir vodio je svoje stado kroz imanje.

"Nikada prije nismo došli ovdje. Ubili bi nas", rekao je pastir, 13-godišnji Hamadi al-Qassim.

Amr Al-Azm, profesor bliskoistočne povijesti i antropologije na Državnom univerzitetu Shawnee u Ohiju i bivši službenik za starine u Siriji, rekao je da nove vlasti zemlje nisu imale sredstava da učine mnogo po pitanju štete nanesene Palmiri.

Ali to nije umanjilo historijsku vrijednost mjesta, rekao je.

"U velikoj shemi stvari, ovo je dio ljudske povijesti i svaka šteta koja je nastala dio je priče o ovim mjestima. Nekad je postojao Baalov hram, a sada ga nema. To je dio priče", kazao je.