Rekonstruisano lice žene iz kamenog doba s područja Belgije, imala je taman ten i plave oči

Fosilni ostaci prahistorijske žene otkriveni su još 1988. godine u pećini Margaux u blizini Dinanta. Prethodna istraživanja sugerišu da je živjela u dolini Meuse prije 10.500 godina te da je pripadala istoj zapadnoevropskoj populaciji lovaca-sakupljača, kao i poznati britanski "čedarski čovjek".

Belgijski Univerzitet u Gentu je analizirao genetske i arheološke podatke te je rekonstruisao lice žene, ali i uvjete u kojima je živjela.

Interdisciplinarni tim naučnika, koji uključuje arheologe, antropologe i genetičare, sarađivao je s nizozemskim umjetnicima na rekonstrukciji lica.

Rekonstrukcija lica je dio univerzitetskog projekta "Regionalni pregled drevnih migracija" (ROAM), a on otkriva da je žena iz Margauxa imala taman ten i plave oči, baš kao i "čedarski čovjek", dosad najstariji primjerak modernog čovjeka u Velikoj Britaniji.

Analiza DNK iz 2018. godine je pokazala da je čovjek imao plave oči i tamnu kožu, što je ponudilo neviđene uvide u izgled prahistorijskih Britanaca te u činjenicu da "svi dolazimo negdje iz Afrike".

Fosil "čedarskog čovjeka" je otkriven u pećini u Somersetu 1903. godine te je otkrio da su nekadašnji Britanci imali "tamnu do crnu" kožu, plave oči i tamnu, kovrdžavu kosu.

Najnovija otkrića govore da je žena iz Margauxa imala nešto svjetliju kožu u odnosu na većinu drugih ljudi iz kamenog doba, pokazuju analize u Zapadnoj Evropi, a to je za naučnike "suptilan, ali važan detalj".

Naučnici su donijeli zaključke o potencijalnoj boji očiju i kože žene na osnovu analize DNK izvučene iz dijelova njene lobanje.

"Dosad je fenotipska raznolikost među evropskim lovcima-sakupljačima bila poznata samo na osnovu malog broja fosila i smatralo se da je prilično homogena,2 izjavio je genetičar Maite Rivollat.

"Pigmentacija kože žene iz Margauxa ukazuje na veću složenost pigmentacije kože unutar ovih populacija te da je ona bila heterogenija nego što se ranije mislilo", rekla je za Live Science voditeljica projekta Isabelle De Groote.

Najnovije istraživanje ukazuje na to da je žena provela većinu svog života na otvorenom, uzimajući u obzir ostatke školjki, pigmenata i drugih alata pronađenih na području pećine.

Ipak, naučnici kažu da je potrebno nastaviti istraživanje kako bi se otkrili detalji o njenom izgledu i načinu života.

"Stvarni ton kože i boju očiju teško je razaznati. Ne postoji tačan odgovor u prahistorijskoj DNK", zaključila je De Groote.