Restauraciju, koja je uključivala i konverziju optičkog skeniranja visoke rezolucije u digitalni audioformat, proveli su fizičar Carl Haber i Carlene Stephens, kustosica Nacionalnog muzeja američke historije.
Bell je svoje eksperimente sa zvukom provodio u periodu između 1880. i 1886. godine, u saradnji sa svojim rođakom Chichesterom Bellom i tehničarom Charlesom Sumnerom Tainterom. Radili su u Bellovom Volta laboratoriju u Washingtonu. Nakon što je Bellov veliki rival, Thomas Edison, 1877. godine uspio zabilježiti zvuk na foliji, Bell je morao unaprijediti proces. Neka njegova istraživanja svjetla i zvuka predvidjela su komunikaciju pomoću optičkih vlakana.
U laboratoriju su Bell i njegovi saradnici testirali različite materijale kako bi kreirali prvi audioaparat. Tačne metode koje su koristili za puštanje snimaka ostale su izgubljene u historiji. Sve do sada su u to vrijeme snimljeni diskovi bili nijemi eksponati i nije se znalo ni šta je zabilježeno na njima.