Novi DNK dokazi doveli u pitanje teoriju da je Kolumbo donio sifilis u Evropu
Čak i oni koji su izbjegli zarazu još uvijek su bili urezani sjećanjima na stradanje oboljelih. Hirurg Marcello Cumano dao je prvi poznati opis, koji je historičarka medicine Eugenia Tognotti parafrazirala u publikaciji iz 2009. godine.
"Prva manifestacija bolesti bila je pojava bezbolne kožne ulceracije lokalizirane na penisu. Potom su se po licu i cijelom tijelu pojavile ranice i bubuljice, praćene bolovima u zglobovima", napisala je Tognotti.
Drugi dio bolesti, koji se manifestovao 40 do 60 dana nakon pojave prvog čira, ostavio je oboljele unakažene, ožiljke i često mrtve.
Kao što je Tognotti primijetila, istodobni opisi su "jednoglasni u naglašavanju nasilnog i zloćudnog karaktera" bolesti. Pustule su prekrivale tijela pacijenata, smrdjele, curile i uništavale tkiva ispod njih. Oboljeli pojedinci “opadali su od čireva i boli”. Liječnici su u to vrijeme novu bolest nazivali raznim imenima: “Francuska bolest”, “Napuljska bolest”, “venerični lues”, “Velike boginje” i “Morbus Gallicus”. Danas to zovemo spolni sifilis.
“Kada se sifilis prvi put pojavio u Europi 1495., bio je to akutna i krajnje neugodna bolest. Nakon samo nekoliko godina bilo je manje ozbiljno nego što je bilo, a tokom sljedećih 50 godina promijenilo se u blažu, hroničnu bolest", napisala je Tognotti.
Naučnici sada znaju da je sifilis spolno prenosiva infekcija, uzrokovana bakterijom Treponema pallidum pallidum, koja se može učinkovito liječiti kurom antibiotika. No, ono što još uvijek ne znaju jest odakle je tačno došao.
Traženje porijekla sifilisa
Popularna teorija uključuje legendarnog i kontroverznog talijanskog istraživača Kristofora Kolumba. Ideja je da su članovi Kolumbove posade donijeli sifilis natrag u Evropu nakon ekspedicije u Ameriku 1493. godine.
Nakon povratka u Stari svijet, neki od njih su se možda pridružili plaćeničkoj vojsci francuskog kralja Karla VIII. dok je pljačkala Italijom 1494. i 1495. Masa ljudi i oružja pružila bi plodno tlo za sifilis da se uzburka i mutira. Zatim, kada su se snage raspustile tog ljeta, vojnici koji su se vraćali kućama diljem Evrope mogli su zasijati razornu bolest diljem kontinenta.
To je uredna priča koju su naučnici odavno općenito prihvatili. Ali danas istraživači mogu pretraživati drevne ostatke tražeći male količine DNK patogena, sposobnost koja je postavila pitanja o teoriji.
Prije nekoliko godina, kada je grupa sa Univerzitetu u Zürichu pomno proučavala kosti pronađene u Finskoj, Estoniji i Nizozemskoj datirane prije razornog dolaska sifilisa u kasnom 15. stoljeću, pronašli su DNK iz podvrste Treponema pallidum, bakterije koji uzrokuje sifilis.
To znači da iako spolni sifilis možda nije bio prisutan u Evropi prije izbijanja 1495. godine, blisko povezane bolesti uzrokovane gotovo identičnim bakterijama jesu. Prema autorima, jedan od tih patogena mogao je lako mutirati u onoga koji uzrokuje spolni sifilis. Ukratko: Kolumbo i njegova posada mogli bi biti nevini.
Nedavna studija koju su proveli članovi istog tima Univerziteta u Zürichu u suradnji s istraživačima sa Univerziteta u Baselu dodatno podupire slučaj oslobađanja Kolumba odgovornosti za porast spolnog sifilisa.
Istraživači su pregledali ostatke 99 jedinki pokopanih na 2000 godina starom mjestu na brazilskoj obali na DNK treponeme. Iz svoje analize uspjeli su rekonstruirati četiri drevna genoma prahistorijskog treponemalnog patogena koji je najsrodniji onome koji uzrokuje bejel, ili endemski sifilis. Bejel se širi kontaktom koža na kožu i uzrokuje kožne lezije slične onima koje se vide kod veneralnog sifilisa. Također povremeno može deformirati kosti. Iako je vrlo neugodan, bejel općenito nije opasan po život.
Iako studija pruža jasne dokaze da su bolesti slične sifilisu bile endemske za Ameriku još od 1. stoljeća nove ere, nije bilo znakova treponemalnog patogena koji je stoljećima kasnije izazvao smrtonosnu pandemiju sifilisa u Europi.
"Budući da nismo pronašli nikakav spolno prenosiv sifilis u Južnoj Americi, teorija da je Kolumbo donio sifilis u Evropu čini se nevjerojatnom", izjavila je u izjavi dopisna autorica, profesorica Verena Schünemann, prenosi Bigthink.com.
Esma Numanović čini ljepšu stranu bh. muzike: Vjerujem da će moje pjesme doći tamo gdje je potrebno
