Šok za organizam
51

Nokti mogu otpasti: Šta se dešava sa tijelom astronauta kada izađe u svemirsku šetnju

B. H.
Foto: NASA
Foto: NASA
Odlazak u svemir veoma je težak za ljudsko tijelo. Ljudi su evoluirali u Zemljinom okruženju, tokom stotina miliona godina i kada tijelu oduzmete okoliš Zemlje, stvari postaju znatno opasnije.

Kada astronauti izađu u svemirsku šetnju suočavaju se s gubitkom gustoće kostiju i mišića. Postoje problemi s vidom zbog previše tekućine u mozgu; bez gravitacije, tjelesna vlaga je slobodna da samo pluta uokolo. Postoji problem i s mokrenjem; pokazalo se da je gravitacija vrlo bitna za naš osjećaj kada trebamo mokriti, a postoji i mogućnost erektilne disfunkcije.

Nakon obavljanja aktivnosti izvan broda (EVA), poznatije kao svemirska šetnja, iznenađujući veliki broj noktiju jednostavno otpadne, piše Science Alert.

Česte povrede ruku

Tehnički izraz za ovo je oniholiza i taj problem ima puno više veze s atmosferskim pritiskom nego s gravitacijom.

U svemiru je vrlo, vrlo mali pritisak okoline, a to nekako nije dobro za ljudsko tijelo. Kako bi bili što sigurniji tokom izvođenja šetnje, svemirsko odijelo astronauta mora biti pod pritiskom. Ali kada su u pitanju ruke, to postaje problem.

"Povrede ruku uobičajene su među astronautima koji treniraju za aktivnosti izvan broda", napisao je tim predvođen epidemiologinjom Jacqueline Charvat iz Wyle Laboratories u radu na konferenciji 2015. godine.

Foto: NASA
Foto: NASA

Kada su rukavice pod pritiskom, one ograničavaju kretanje i stvaraju tačke pritiska tokom zadataka, što ponekad rezultira boli, umorom mišića, ogrebotinama, a povremeno i težim povredama kao što je oniholiza.

Svemirska šetnja može značiti i prilično dug dan zaglavljen u svemirskom odijelu, najduži ikad zabilježeni dan bio je 8 sati i 56 minuta. To je dugo vremena za nošenje rukavica koje mogu uzrokovati i pogoršati povrede ruku.

Ruke su prilično važne, pogotovo ako obavljate ručne zadatke izvan svemirske stanice koji se ne mogu obaviti ni na koji drugi način. Mnogo se razmišljalo o ovom problemu. Kao što su Charvat i njezin tim primijetili, činilo se da se to događa bez obzira na dizajn rukavice. A otkriti što točno uzrokuje problem pokazalo se iznenađujuće teškim.

Rukavice kao najveći izazov

Godine 2010. tim istraživača proučavao je 232 povrede ruku koje su prijavili astronauti i otkrio značajnu korelaciju između širine i opsega metakarpofalangealnih zglobova astronauta, to su zglobovi na vrhu šake, gdje se spajaju dlan i prsti, i rizika od povreda.

Studija sugerira da rukavice u svemirskom odijelu ograničavaju pokretljivost ovih zglobova, što stvara veći pritisak na prste, što rezultira smanjenim protokom krvi, oštećenjem tkiva i oniholizom.

NASA-ina astronautkinja Anne McClain pokazuje rukavicu u svemirskom odijelu (Foto: NASA)
NASA-ina astronautkinja Anne McClain pokazuje rukavicu u svemirskom odijelu (Foto: NASA)

Rukavice u svemirskom odijelu zapravo su prilično složene. Izrađene su od najmanje četiri sloja: ugodnog sloja koji je u direktnom kontaktu s kožom; sloj tlačnog mjehura koji se napuhava i ukrućuje kada je rukavica pod pritiskom; zaštitni sloj za suzbijanje krutosti tlačnog mjehura, kako bi se omogućilo kretanje; i vanjski sloj toplinske mikrometeoroidne odjeće. Ovaj vanjski sloj sastoji se od nekoliko slojeva svaki za sebe.

Kako bi pokušali suziti faktore rizika povezane s oniholizom, tim predvođen inženjerom Christopherom Reidom, bivšim zaposlenikom Lockheed Martina, sada zaposlenim u Boeingu, proučavao je povrede uzrokovane oniholizom kod astronauta.

Otkrili su da je dizajn rukavice igrao prilično značajnu ulogu kod povreda. Između dvije vrste rukavica u njihovoj studiji, jedna je bila povezana s 8,5 puta većim rizikom od gubitka nokta. Većina povreda dogodila se na srednjem prstu; Veličina rukavica i duljina srednjeg prsta također su igrali ulogu. Ustanovili su da je pojava oniholize vjerojatnija kod žena nego kod muškaraca.

Sve u svemu, nalazi sugeriraju da loše pristajanje rukavica može igrati veoma bitnu ulogu iako, barem za NASA-ine astronaute, rukavice se posebno dizajniraju za svakog astronauta. No, rješenje bi se moglo konačno nazreti, s novim svemirskim odijelima koja se naziru.