Naučni novinar podijelio detalje o fascinantnom krateru koji je otkriven na Mjesecu: "Njegov širi utjecaj bio je veći"

Taj krater, veličine 222 metra, koji se sada zove McGetchin, po Tomu McGetchinu, proslavljenom lunarnom naučniku, formiran je negdje između 11. aprila i 22. maja 2024. godine. Ipak, otkriven je tek u oktobru 2025. godine, kada je Robert Wagner, specijalista za obradu slika u kompaniji Intuitive Machines, slučajno primijetio dramatičnu promjenu prilikom sastavljanja globalne mape razlika.

To uključuje poređenje slika prije i poslije kako bi se vidjelo šta se promijenilo na površini Mjeseca, a prema citatu iz saopštenja za javnost, Wagner je odmah znao da je pronašao nešto jedinstveno.

"Samo sam stao, sve ispustio i počeo istraživati ​​šta je to mjesto. To je bio daleko najočitiji obrazac udarnih krhotina koji sam ikada vidio na jednoj od tih slika", rekao je Wagner.

Fraser se osvrnuo na ovaj krater te se referisao na Lunar Reconnaissance Orbiter (LRO), koji snima i širokokutne i ekstremno krupne planove Mjesečeve površine. Ove slike se povremeno spajaju kako bi se generirale globalne mape razlika, pri čemu se sve što je ostalo isto prikazuje kao tamno siva boja, dok se promjene mogu pojaviti u vrlo svijetlim ili vrlo tamnim dijelovima.

Nakon što su pregledali neke krupne planove mjesta udara, otkrili su da je krater bio prečnika 222 metra i dubine oko 43 metra. Vjerovatno ga je uzrokovao asteroid ili kometa veličine zgrade od tri do šest spratova. I, što je ključno, procijenili su da se udar ove veličine događa samo jednom svakih 132 godine.

To je svakako najveće novo mjesto udara ikada otkriveno u Sunčevom sistemu do danas. Ali njegov širi utjecaj bio je još veći. Istraživači su usmjerili LRO-ov sistem termalnog snimanja, poznat kao Diviner, prema krateru i otkrili termalnu anomaliju od 6,4 km koja okružuje mjesto. Tokom lunarne noći, široki oreol oko novonastalog kratera ostao je oko 9℃ hladniji od okolnog područja.

Fraser opisuje koliki su problem meteoriti za Mjesec.

"Najvjerovatnije je tu temperaturnu razliku uzrokovao regolit koji je udarom 'raspuhnuo'. To je vrlo lijep način da se kaže da je bio odvojen od svojih zbijenijih pandana u blizini i na kraju je postao mnogo manje gust od okolnog područja, što mu je omogućilo da zadrži manje toplote tokom ciklusa lunarne noći", rekao je.

Konačno, detaljno proučavanje ovog većeg kratera omogućit će naučnicima da bolje razumiju i kako sami udari oblikuju Mjesečev teren, kao i mehanička svojstva samog terena. Kako se krećemo prema intenzivnijem istraživanju Mjeseca, razumijevanje obje ove karakteristike lunarnog života bit će ključno za sve, od dizajniranja kotača koji se drže za tlo do staništa koja mogu izdržati direktan udar meteorita.

"Zaista smo sretni što smo dobili priliku koja se pruža jednom u stoljeću da pogledamo veliki krater prije nego što su svi ti dizajnerski izbori finalizirani", poručio je Fraser.