NASA želi oboriti ISS u okean, eksperti upozoravaju na rizik po ekosistem
Prema trenutnom NASA-inom planu, ISS će biti deorbitiran kroz niz koraka. Prvo će početkom ili sredinom 2028. godine ISS započeti spuštanje zahvaljujući kombinaciji prirodnog atmosferskog otpora Zemlje i manevara za ponovni ulazak koje će izvoditi ruski segment stanice. Zatim NASA sredinom 2029. godine planira lansirati američko vozilo za deorbitiranje (USDV), koje će isporučiti kompanija SpaceX i koje će finansirati američka vlada. To će vozilo biti spojeno s ISS-om te će aktivirati svojih 46 Draco motora i gurnuti stanicu prema njenom vodenom grobu.
Međutim, postoji jedan problem koji zabrinjava stručnjake za ekologiju. Fondacija Ocean Foundation, organizacija sa sjedištem u Washingtonu čija je misija unapređenje zdravlja svjetskih okeana i odnosa čovječanstva prema moru kroz pažljivo odabrane strategije i projekte, smatra da planirano deorbitiranje ISS-a "izaziva ozbiljnu zabrinutost za zdravlje okeana s kojom se svemirska zajednica nije adekvatno suočila", tvrdi Mark Spalding, predsjednik fondacije.
Novoobjavljeni izvještaj američkog Ureda za odgovornost vlade (GAO) fokusirao se na pitanja povezana s NASA-inim planom spuštanja stanice i prelaska s ISS-a na komercijalne svemirske stanice, a posebno na NASA-inu zabrinutost zbog mogućeg "jaza" u kontinuiranom ljudskom prisustvu u niskoj Zemljinoj orbiti.
Izvještaj GAO-a navodi da bi krajem 2030. ili početkom 2031. godine USDV trebao izvršiti kočenje za ponovni ulazak u atmosferu. Time bi ISS bio usmjeren kroz Zemljinu atmosferu prema unaprijed određenoj lokaciji, okeanskoj zoni poznatoj kao Point Nemo.
"Kao dio procesa ponovnog ulaska u atmosferu, NASA očekuje da će se dijelovi ISS-a i vozila za deorbitiranje raspasti te pasti u udaljeni dio okeana kako bi se rizik za naseljena područja sveo na minimum“, navodi se u izvještaju GAO-a.
Međutim, kada je riječ o korištenju Point Nema ili bilo kojeg dijela okeana kao pogodnog odlagališta otpada, Spalding je za Space.com izjavio da "postoji zabrinjavajući strukturni jaz u međunarodnom pravu". Prema Konvenciji o međunarodnoj odgovornosti za štetu prouzrokovanu svemirskim objektima iz 1972. godine, ako svemirski otpad padne na teritorij druge države ili ošteti njenu imovinu, država koja je lansirala objekt dužna je platiti odštetu, bezuslovno i bez potrebe dokazivanja krivice, rekao je Spalding.
"Ali za okean ne postoji ekvivalentna zaštita. Zbog toga, kada svemirske agencije mogu kontrolisati mjesto pada otpada, one ciljaju otvoreno more i pritom nemaju nikakvu zakonsku obavezu da plate čišćenje ili sanaciju okoliša", dodao je on.
Čelnik Ocean Foundationa je kazao da razumije opravdane sigurnosne razloge za odabir Point Nema, tačke na Zemlji najudaljenije od bilo kojeg naseljenog područja.
"Udaljenost okeana od ljudske infrastrukture ne bi se smjela zamijeniti s pretpostavkom da on nema vrijednost ili da nije ranjiv. Okean i njegova živa bića zaslužuju istu zaštitu kakvu međunarodno pravo pruža državnim teritorijama", istakao je Spalding.
Govoreći o okeanskim ekosistemima, on je postavio pitanje šta se događa s morskim ekosistemima i organizmima na morskom dnu na koje će pasti ostaci ISS-a.
"Iskren odgovor je da to ne znamo u potpunosti. To je veoma zabrinjavajuće kada je riječ o strukturi veličine nogometnog igrališta. Znamo da ne izgori sve tokom ponovnog ulaska u atmosferu. Gušći dijelovi preživjet će ulazak i stići do morskog dna“, dodao je Spalding.
Koji će tačno gušći materijali preživjeti ulazak ISS-a u atmosferu i kakvu bi štetu mogli nanijeti morskom životu, nije dovoljno istraženo niti javno objavljeno. Sama ta neizvjesnost predstavlja problem, tvrdi on.
Dodatno zabrinjava i moguća šteta po okoliš, koja bi mogla nastati prije nego što ostaci uopće udare u vodu. Kao najveći ponovni ulazak nekog objekta u atmosferu u historiji, kumulativni utjecaj padajuće opreme ISS-a na atmosferu zaslužuje ozbiljno proučavanje, smatra Spalding.
On je također ukazao na nedavno usaglašeni Sporazum o otvorenom moru (BBNJ sporazum), koji je relevantan za obaranje ISS-a. On zahtijeva da potpisnice provode procjene utjecaja na okoliš za aktivnosti koje mogu utjecati na morski okoliš izvan nacionalnih jurisdikcija kada su posljedice nepoznate ili nedovoljno istražene.
"Opravdano je postaviti pitanje treba li deorbitiranje ISS-a, što najveći takav ponovni ulazak u historiji usmjeren prema otvorenom moru, aktivirati tu obavezu“, kazao je Spalding.
Kada je riječ o stavu Ocean Foundationa prema namjernom obaranju ISS-a u Pacifik, organizacija smatra da bi prije toga trebalo razmotriti sljedeće:
- potpunu procjenu utjecaja na okoliš očekivanog polja ostataka na morskom dnu i atmosferskih posljedica
- javno objavljivanje svih materijala koji će preživjeti ponovni ulazak i dospjeti na dno okeana
- temeljitu pravnu analizu obaveza prema Konvenciji Ujedinjenih nacija o pravu mora (UNCLOS), Londonskom protokolu iz 1996. godine, koji uspostavlja međunarodne standarde i okvir za zaštitu i očuvanje okeana od zagađenja izazvanog odlaganjem otpada i drugih materija u more, kao i prema BBNJ sporazumu.
