NASA zaključila historijsku misiju OSIRIS-REx za prikupljanje uzoraka asteroida

Svemirska letjelica OSIRIS-REx veličine kombija, čiji je naziv skraćenica od "Origins, Spectral Interpretation, Resource Identification, Security-Regolith Explorer", posjetila je asteroid Bennu i prikupila uzorke s njega. Riječ je o drevnom svemirskom tijelu koje sadrži netaknute ostatke iz vremena nastanka našeg Sunčevog sistema prije više od 4,5 milijardi godina. Među tim kosmičkim ostacima nalaze se i osnovni organski gradivni elementi koji su mogli doprinijeti nastanku života na Zemlji.

"Već dugo znam da će ovaj dan doći, ali i dalje mi je teško gledati da je stigao. Osjećam ogroman ponos zbog onoga što smo zajedno postigli, ali i iskrenu tugu jer je ovo putovanje završeno", napisao je Dante Lauretta, glavni istraživač misije OSIRIS-REx sa Univerziteta u Arizoni, u objavi na LinkedInu.

Za tim misije ovaj oproštaj označio je kraj decenije tokom koje su se suočavali s izuzetno zahtjevnim inženjerskim izazovima, rješavali probleme u hodu i prolazili kroz napete trenutke u kojima je malo nedostajalo da sve pođe po zlu. Ipak, na kraju su na Zemlju dopremili najveći uzorak asteroida ikada prikupljen u svemiru, koji je čuvao tajne ranog Sunčevog sistema.

Mnogo prije lansiranja tim se suočio s preprekama koje su gotovo osujetile cijeli poduhvat, a najveća od njih bila su dva odbijanja NASA-e. Ipak, projekt vrijedan milijardu dolara konačno je dobio "zeleno svjetlo" 2011. godine u okviru programa New Frontiers.

Kada je OSIRIS-REx lansiran 8. septembra 2016. godine na dvogodišnje putovanje kroz unutrašnji dio Sunčevog sistema, Bennu je u teleskopima izgledao tek kao tačka svjetlosti. Naučnici su očekivali da površina asteroida bude glatka, poput pješčane kugle, na koju bi se letjelica mogla jednostavno spustiti. Međutim, na njihovo veliko iznenađenje, kada je sonda stigla do asteroida krajem 2018. godine, otkrila je da je Bennu opasna nakupina oštrih gromada koje su slabo povezane.

"Naša očekivanja o površini asteroida bila su potpuno pogrešna. Nigdje nije bilo očiglednog mjesta na kojem bismo mogli prikupiti uzorak", rekao je Lauretta u saopćenju Univerziteta u Arizoni objavljenom 7. oktobra.

Kada se OSIRIS-REx spustio u mali krater nazvan Nightingale, Bennu je pružio tako mali strukturni otpor da su naučnici izjavili kako je njegova površina reagovala više poput tečnosti nego čvrste, stjenovite kore. Glava za prikupljanje uzoraka letjelice direktno je uronila u asteroid, a zaustavila se nakon što je prodrla 51 centimetar u njegovu unutrašnjost. Pravovremenim aktiviranjem potisnika letjelica se uspjela odvojiti od površine i povući s dragocjenim uzorkom.

Zatim je uslijedio još jedan napet trenutak, kada se poklopac spremnika za uzorke zaglavio u djelimično otvorenom položaju jer je prikupljeno toliko materijala da je dio dragocjenog tereta počeo ispadati. U utrci s vremenom kako bi spriječio daljnji gubitak materijala, tim misije brzo je smjestio glavu za prikupljanje uzoraka direktno u povratnu kapsulu, osiguravši tako kosmičko blago za putovanje nazad na Zemlju.

Čak je i završni povratak na Zemlju, 24. septembra 2023. godine, držao tim u neizvjesnosti. Jedan padobran nije se pravilno otvorio tokom ulaska u atmosferu, što je dovelo do napetog, ali na kraju sigurnog slijetanja u pustinju američke savezne države Utah.

"Uspješne istraživačke misije nisu one koje izbjegavaju iznenađenja, već one koje su namjerno osmišljene tako da im se mogu prilagoditi. To svakako opisuje OSIRIS-REx. Misija nas je iznova i iznova suočavala s okolnostima koje nismo očekivali, a ovaj tim je svaki put pronalazio način da nastavi dalje", kazao je Lauretta u saopćenju.

Uspjesi misije počeli su mnogo prije nego što su uzorci stigli na Zemlju. Na primjer, sonda je ušla u orbitu oko Bennua, asteroida širokog 490 metara, čime je postavila Guinnessov svjetski rekord. Bennu je tako postao najmanje tijelo oko kojeg je neka svemirska letjelica ikada kružila.

Naučni rezultati koji su uslijedili uključivali su istraživanja daljinskim osmatranjem, kojima je potvrđeno da je površina Bennua prekrivena jedinjenjima koja sadrže ugljik. Ta posmatranja otkrila su i da je Bennu nekada bio dio mnogo većeg matičnog asteroida bogatog vodom, koji se raspao u katastrofalnom sudaru u glavnom asteroidnom pojasu između Marsa i Jupitera.

Dopremljeni uzorak, koji na Zemlji teži 121,6 grama, što je više nego dvostruko od količine koju je misija trebala prikupiti, i dalje izaziva oduševljenje naučnika i zaokuplja njihovu pažnju.

Više od 200 naučnih radova objavljenih do sada nastavlja slagati dijelove slagalice o sastavu i historiji ovog drevnog svemirskog tijela. Između ostalog, netaknuti materijal s Bennua otkrio je aminokiseline i šećere koji su na Zemlji neophodni za život, kao i tragove izloženosti tečnoj vodi, koja je mogla poslužiti kao svojevrsna "čorba" u kojoj su ova jedinjenja mogla međusobno djelovati.

Očekuju se i nova otkrića. Većina vraćenog uzorka s Bennua čuva se za buduće generacije naučnika, koji će ga proučavati "koristeći pitanja i instrumente koje još ne možemo ni predvidjeti", naveo je Lauretta u saopćenju.

Iako je poglavlje misije OSIRIS-REx završeno, sama svemirska letjelica još je daleko od penzionisanja. Preimenovana u OSIRIS-APEX (OSIRIS-APophis EXplorer), sonda koristi preostalo pogonsko gorivo kako bi se uputila prema Apophisu, još jednom asteroidu koji se približava Zemlji i koji se po svojim karakteristikama razlikuje od Bennua. Njen dolazak do Apophisa planiran je za 2029. godinu.