NASA je do ovih podataka došla koristeći uređaj SOFIA (Stratospheric Observatory for Infrared Astronomy), koji je smješten u avionu koji leti na visini od 13,7 kilometara iznad Zemlje.
Treba napomenuti da ovdje nije riječ o "običnom" kisiku za kojeg se od ranije zna da čini 0,14 posto Marsove atmosfere.
Radi se o atomskom kisiku, jednom od alotropa (oblika) kisika, a sastoji se samo od jednog atoma (kisik koji mi udišemo se sastoji od dva, dok ozon čine tri atoma kisika) i veoma je reaktivan, odnosno vrlo brzo se veže sa drugim molekulama i zbog toga ga je teško detektovati.
Ovaj oblik kisika je pronađen u gornjem dijelu marsovske atmosfere (mezosfere), što će pomoći naučnicima da otkriju kako su gasovi "isparili" sa Marsa tokom milijardi godina.
Posljednji put kada je atomski kisik detektovan na Marsu je bio tokom misija Viking i Mariner 70-ih godina prošlog stoljeća.
"Detektovati atomski kisik u marsovskoj atmosferi je nevjerovatno težak zadatak. Kako bismo to učinili, moramo posmatrati Mars u infracrvenom spektru i moramo imati instrument koji se nalazi van Zemljine guste atmosfere, a SOFIA nam to omogućava", rekla je jedna od naučnica uključenih u projekat Pamela Marcum.
Iz NASA-e nisu objavili tačne podatke koliko su atomskog kisika otkrili u marsovskoj atmosferi, ali izjavili su kako su otkrili mnogo manje od očekivanog.
Atomski kisik na Zemljinoj površini može postojati samo u veoma kratkom vremenskom periodu, dok je u niskoj Zemljinoj orbiti 96 posto kisika u atomskom alotropu.