Misteriozna grupa ljudi sada se dovodi u vezu sa 150.000 godina starim kineskim "čovjekom zmajem"
DNK tragovi ukazuju na to da su denisovanci živjeli na tibetanskoj visoravni, da su se vjerovatno kretali na području južne Azije (današnjih Filipina i Laosa) te da su prije više od 100.000 godina možda stigli do područja na sjeveru Kine. Osim toga, ukrštali su se sa savremenim čovjekom.
Međutim, ostala je misterija kako su denisovanci izgledali i kako su živjeli. Samo fragment vilice, nekoliko komadića kosti i jedan ili dva zuba otkrivaju njihove fizičke karakteristike. Njihov DNK, koji je prvi put pronađen 2010. u jednoj sibirskoj pećini, otkriva kako su živjeli.
Denisovanci kao dio homo logija
Međutim, naučnici su nedavno došli do otkrića na osnovu kojeg bi mogli utvrditi kojoj vrsti pripadaju denisovanci. Naime, riječ je o vrsti homo longi ili "čovjek zmaj" s područja Harbin na sjeveroistoku Kine. Spomenuto otkriće, tj. pronađeni fosil se sastoji od skoro dvije cijele lobanje s mozgom čija je veličina kao kod savremenog čovjeka. Pretpostavlja se da je fosil star najmanje 150.000 godina.
"Sada vjerujemo da su denisovanci bili dio vrste homo longi. Ovu vrstu karakterišu širok nos, izbočine iznad obrva i velike zubne šupljine", objasnio je profesor Xijun Ni iz Kineske akademije nauka.
Homo longi je stotinama hiljada godina dijelio planetu Zemlju sa homo sapijensom. Sada postoji pretpostavka da je ova vrsta mogla biti ključna u našoj evoluciji. Naime, naučnici su kod tibetanskog stanovništva pronašli denisovanski gen, što je posljedica ukrštavanja homo longija i homo sapijensa. Najvažnije je to da ovaj gen pomaže današnjim muškarcima i ženama da prežive na velikim visinama.
Osim toga, dokazi, koji podržavaju da postoji veza između homo longija i denisovanaca, vode do tibetanske visoravni, gdje je počelo proučavanje vilice koju je budistički monah pronašao u pećini na 3.000 metara iznad nivoa mora. Utvrđeno je da vilica ne pripada savremenom čovjeku.
No, tek kada se počela proučavati pećina, u kojoj je vilica pronađena, otkriven je denisovanski DNK. Nadalje, otkriveno je da sam fosil sadrži proteine koji ukazuju na denisovansko porijeklo.
"To je bio prvi put da je denisovanski fosil pronađen izvan Sibira, što je veoma važno. Jednako intrigantna činjenica jeste da vilična kost ima zube koji su slični pronađenim zubima homo longija. Tako da mislim da dokazi sugerišu da postoji povezanost sa denisovancima", izjavila je Janet Kelso iz njemačkog Instituta za evolucionu antropologiju "Max Planck".
Istog mišljenja je Chris Stringer iz Prirodnjačkog muzeja u Londonu.
"Dokazi potvrđuju ideju da su denisovanci bili homo longiji, ali još uvijek nemamo apsolutnog dokaza. Ipak, vjerujem da će to doći s vremenom", konstatovao je Stringer.
Tibetanci nisu jedini kod kojih je pronađen denisovanski DNK. To je slučaj i kod stanovništva u Novoj Gvineji, kod stanovništva na sjeveru Australije i Filipinima. Čini se da im je takav DNK pomogao u borbi protiv različitih bolesti, među kojima je malarija.
Razlike u odnosu na neandertalce i veza s homo sapijensom
Stringer je napomenuo da su denisovanci naseljavali različita područja. Kako je kazao, neka od tih područja bila su topla i na maloj nadmorskoj visini dok su neka bila hladna i planinska. Riječ je o području koje se proteže od tibetanske visoravni do ostrva među kojima je Sulavesi u Indoneziji.
S druge strane, neandertalci, treća po veličini grupa ljudi koja je evoluirala u posljednjih nekoliko stotina hiljada godina, bila je ograničena na hladnije područje - istočno od Evrope do južnog Sibira. Zbog toga se naučnici pitaju da li su denisovanci bili sposobniji za raznovrsnije i prilagodljivije ponašanje od neandertalaca. Osim toga, čini se da se homo sapijens više puta ukrštao s denisovancima.
"Zaista postoje dobri dokazi da se savremeni čovjek više puta ukrštao s denisovancima. To sugeriše da su homo sapijens i denisovanci koegzistirali duže vrijeme, a pojedina istraživanja ukazuju da su posljednji kontakt imali prije 25.000 godina", objasnila je Kelso.
Istraživanje koje su proveli Ni i Stringer ukazuje na to da su od tri glavne grupe ljudi koje su evoluirale u to vrijeme, homo sapijens i homo longi bili posljednji koji su se razišli u evolucijskom putu. Pretpostavlja se da se to desilo prije milion godina, piše list Guardian.
