Masovna grobnica otkrivena u Jordanu daje nove dokaze o jednoj od prvih zabilježenih pandemija

Justinijanova kuga je između šestog i osmog stoljeća odnijela milione života u Rimskom carstvu.

Rezultati istraživanja, objavljeni u februarskom izdanju časopisa Journal of Archaeological Science, nude, kako navode autori, rijedak empirijski uvid u mobilnost, urbani život i ranjivost stanovništva pogođenog ovom pošasti.

DNK uzorci uzeti s tijela pronađenih u masovnoj grobnici u Džerašu, na području današnjeg Jordana, pokazuju da se radi o "jednom pogrebnom događaju", a ne o postepenom širenju groblja tokom dužeg vremenskog perioda, što je uobičajeno za klasična groblja.

Istraživački tim je još prošle godine identificirao bakteriju Yersinia pestis kao uzročnika kuge. Novo istraživanje fokusiralo se na same žrtve, kako su živjele, kolika im je bila osjetljivost na bolest i zašto su se nalazile u Džerašu, regionalnom trgovačkom centru i jednom od epicentara pandemije koja je harala između 541. i 750. godine nove ere.

"Ranija istraživanja identifikovala su uzročnika kuge. Lokalitet u Džerašu taj genetski signal pretvara u ljudsku priču o tome ko je umro i kako je jedan grad doživio krizu. Pandemije nisu samo biološki događaji, one su i društveni događaji. Povezivanjem bioloških dokaza s arheološkim kontekstom možemo vidjeti kako je bolest utjecala na stvarne ljude u njihovom društvenom i okolišnom okruženju. Ovo nam pomaže da pandemije u historiji razumijemo kao stvarna zdravstvena iskustva ljudi, a ne samo kao epidemije zabilježene u pisanim izvorima", rekla je Rays Jiang, glavna autorica studije i vanredna profesorica na Univerzitetu Južne Floride.

Rad je rezultat multidisciplinarne saradnje arheologa, historičara i genetičara s Univerziteta Južne Floride, Univerziteta Florida Atlantic i Univerziteta u Sydneyu, pri čemu su Jiang i njen tim analizirali DNK izvađen iz zuba.

Otkriveno je da su žrtve pripadale različitim demografskim skupinama, što, prema Jiang ukazuje na to da se radilo o pretežno mobilnoj populaciji koja je zbog bolesti bila prisiljena ostati na jednom mjestu, slično globalnom zastoju putovanja tokom pandemije COVID-19.

"Ljudi se kreću. Oni su prolazni i ranjivi, i inače su raspršeni. Ovdje su bili okupljeni krizom", rekla je Jiang, dodajući da su drevne pandemije cvjetale u gusto naseljenim gradovima oblikovanim trgovinom, putovanjima i promjenama okoliša.

Iskopavanja su pokazala da je u masovnoj grobnici na hipodromu u Džerašu, gradu poznatom kao "Pompeji Bliskog istoka" zbog dobro očuvanih grčko-rimskih ruševina, sahranjeno više od 200 ljudi. Među njima su bili muškarci i žene, stari i mladi, "ljudi u punoj životnoj snazi, ali i tinejdžeri".

"U to vrijeme postojali su robovi, plaćenici i razne druge skupine ljudi, a naši podaci su u skladu s tim da se radilo o tranzitnoj populaciji. To nije ništa novo", rekla je Jiang.

Istraživanje je, kako navodi, razotkrilo i paralele s modernim pandemijama, posebno s COVID-19, koji je američki predsjednik Donald Trump u ranim fazama nazivao "prevarom".

"Postoji čitava škola mišljenja koja tvrdi da se prva pandemija nikada nije dogodila. Negatori tvrde da se u popisima stanovništva ne vidi dramatičan pad poput onog tokom Crne smrti, da ekonomski podaci ne pokazuju poremećaje, da mape gustoće naseljenosti ne bilježe prekide. I povrh svega, niko ranije nije pronašao masovnu grobnicu. Međutim, prvu pandemiju je zapravo lakše raspetljati nego COVID-19. Imamo Yersinia pestis kao uzročnika, imamo masovnu grobnicu i tijela – čvrste dokaze da se dogodila. Da li su se društvo ili institucije urušile je drugo pitanje. Bolest može poharati društvo bez revolucije, pobune ili promjene režima kao dokaza da se to zaista desilo", rekla je Jiang, prenosi The Guardian.