Satelitski podaci
59

Mapa otkrila drevne planine, jezera i rijeke ispod ledenog pokrivača Antarktika

Piše: D. B. | 16.01.2026.
Foto: Shutterstock
Foto: Shutterstock
Poslušajte članak
Naučnici su često govorili da znamo više o površini Marsa nego o Antartiku, no to se mijenja. Koristeći satelitske podatke zasnovane na fizici samog leda, istraživači su konačno otkrili skriveno lice Antarktika.

Međunarodni tim naučnika je posebno identifikovao "skriveni subglacijalni pejzaž temeljne stijene" ovog ledenog svijeta. Ove skrivene geološke strukture uključuju planine, doline, ravnice, bazene i jezera.

"To je kao da ste prije imali kameru sa zrnastim piksel filmom, a sada imate pravilno zumiranu digitalnu sliku onoga što se zaista dešava", rekla je za BBC News dr. Helen Ockenden, glavna autorica istraživanja s Univerziteta Grenoble-Alpes.

Suočeni sa svijetom koji se zagrijava, poznavanje Antarktika iz svakog ugla i na svakoj dubini je veoma važno. Dosad je mapiranje tla ispod antarktičkog leda bilo kao skiciranje plana kroz ključaonicu, tako da je subglacijalni pejzaž graničen sporim tempom polarnih ekspedicija ostao uglavnom nepoznat.

Ranije su se za mapiranje polarnog područja koristili avioni opremljeni specijaliziranim senzorima za istraživanje debljine leda, temeljne stijene i subglacijalnih jezera, a iako je strategija aviona pružala obilje podataka, nije uvijek bila toliko učinkovita.

U ovom novom radu, naučnici su koristili Analizu poremećaja toka leda (Ice Flow Perturbation Analysis – IFPA), koja je u fokus stavila nevidljive planinske lance i drevna riječna korita, a koja oblikuju kontinent od dna prema vrhu.

Koristeći satelitske snimke i IFPA fiziku, istraživači su konstruirali svojevrsni "rendgenski snimak" unutrašnjosti Antarktika.

Ovaj pristup otkriva kako se led savija dok teče preko prepreka, otkrivajući skriveni svijet alpskih dolina, ogoljenih nizija i drevnih riječnih korita skrivenih milionima godina.

Jedan od najupečatljivijih nalaza studije je ogroman skriveni rov uklesan u subglacijalnom bazenu Maud.

Navodno se ovaj potopljeni kanal proteže gotovo 400 kilometara preko temeljne stijene kontinenta. Ostali "mezoskalni" objekti variraju u veličini od dva do 30 kilometara. Strukture djeluju kao primarni zupčanici i kočnice ledenog pokrivača.

Budući da ove strukture prethode modernoj ledenoj kapi, one pružaju vitalni geološki nacrt za preciznije predviđanje kako će se kontinent topiti i doprinijeti globalnom porastu nivoa mora.

Otkriće pokazuje kako masivni, tri kilometra debeo ledeni pokrivač, još uvijek nosi otisak tla ispod sebe.

Autor Robert Bingham napominje da čak i kanjon dubok 100 metara uzrokuje blago udubljenje ledene površine, što je promjena gotovo nevidljiva golim okom, ali ipak uočljiva satelitima.

Analizirajući ove suptilne teksture, istraživači sada mogu vidjeti kako je ledeni pokrivač oblikovan pejzažom tokom miliona godina.

Međutim, stručnjaci upozoravaju da je ova mapa model, a ne direktna fotografija. Njegova tačnost i dalje zavisi od našeg razumijevanja složenih "nevidljivih" varijabli, poput toga koliko je podloga klizava i kako se led deformiše pod vlastitom težinom.

"Iako Ockenden i saradnici pružaju detaljnu mapu antarktičkog pejzaža temeljnih stijena na mezoskali, ona ne predstavlja konačnu riječ o antarktičkoj geografiji“, rekao je Duncan Young.

Razumijevanje izbočina i udubljenja subglacijalnog pejzaža je od vitalnog značaja.

Štaviše, nova mapa pruža stabilniju osnovu za klimatske modele, omogućavajući naučnicima da tačno utvrde gdje je led najranjiviji i da smanjuju nagađanja u budućim projekcijama nivoa mora.

Možda vas zanima