Kostur iz rimskog sarkofaga u Westminsterskoj opatiji vjerovatno pripada opatu umrlom prije hiljadu godina

Ovo pokazuje nova analiza profesora Warwicka Rodwella, arheologa koji radi kao konsultant opatije. Opatija je istraživanje predstavila u saopćenju objavljenom u srijedu.

Krečnjački sarkofag iskopan je 1869. godine na sjevernom travnjaku opatije. Na njemu je natpis posvećen Valeriju Amandinu, imućnom Britancu koji je u gradu živio otprilike između 300. i 400. godine. Na poklopcu je, međutim, isklesan i latinski krst iz 10. ili 11. stoljeća. To je ukazivalo da su kosti unutra pripadale Anglosaksoncu koji je umro stoljećima kasnije, kada je sarkofag ponovo korišten.

Dva kandidata

Rodwell je rezultate objavio u časopisu Journal of the British Archaeological Association. Prema njegovom zaključku, kosti su pripadale visokorangiranom srednjovjekovnom monahu. Najvjerovatniji kandidat je Aelfwig, opat benediktinskog samostana koji je umro oko 1020. godine. Druga mogućnost je njegov nasljednik Wulnoth, koji je umro 1049. godine i za kojeg se također pretpostavlja da je sahranjen u opatiji.

"Imamo dva održiva kandidata. Ne znamo datum rođenja nijednog od njih, ali obojica bi se jednako uklapala ako pretpostavimo da je opat imao dvadesetak godina kada je imenovan i blizu pedeset kada je umro. Činjenica da je Aelfwig već bio monah u Westminsteru mogla bi ići u njegovu korist", rekao je Rodwell.

U prilog tezi da se radi o opatu ide i način sahrane. Drveni kovčeg pokojnika položen je u kameni sarkofag, a poklopac je naknadno preklesan tako da na njemu dominira veliki latinski krst.

Stariji nego što se mislilo

Kosti je analizirao i stručnjak James Young Langthorne iz firme Pre-Construct Archaeology. Prema njegovoj procjeni, preminuli je imao između 35 i 49 godina i bio je visok oko 175 centimetara. Procjena iz 19. stoljeća govorila je o mladiću od najviše 30 godina, visokom oko 170 centimetara.

Uzorak kosti poslan je na radiokarbonsko datiranje u Istraživački centar za okoliš škotskih univerziteta. Rezultati ga smještaju u period između 987. i 1052. godine. Time je potvrđeno da je sarkofag ponovo korišten, a poklopac preuređen, u kasnom saksonskom periodu.

Sarkofag je trajno izložen u muzeju opatije, The Queen's Diamond Jubilee Galleries.