Arheolozi su dosad istražili 23 groba i nastavili otkrivati tragove pogrebnih običaja stanovnika antičkog livanjskog područja. Među nalazima se izdvajaju rijetke cjelovite keramičke posude, ulomci staklenih posuda, nakit, metalni dijelovi nošnje te novac rimskog cara Konstantina I.
Istraživanja provodi Franjevački muzej i galerija Gorica – Livno. Voditeljica istraživanja, arheologinja Marija Marić Baković, istakla je da je riječ o najstarijoj dosad sistematski istraživanoj nekropoli na livanjskom području s grobovima očuvanim na izvornom položaju, odnosno in situ.
Marić Baković pojasnila je da su cjelovite keramičke posude posebno važne jer arheolozi najčešće pronalaze samo njihove ulomke, na osnovu kojih pokušavaju rekonstruirati izvorni izgled predmeta i uporediti ih s nalazima na drugim lokalitetima.
"Vrlo je rijetko pronaći čitavu posudu", kazala je Marić Baković, pojasnivši da su pojedini dijelovi nekropole ostali očuvani jer nisu bili oštećeni obradom zemljišta.
Na Štitiću su pronađene posude čiji se oblik mogao jasno prepoznati već tokom iskopavanja, što istraživačima pruža vrijedne podatke o predmetima korištenima u kasnoantičkom razdoblju.
Dodala je da su pronađeni i ulomci staklenih posuda, među kojima je bilo primjeraka čiji se oblik mogao prepoznati prilikom pronalaska.
Osim što pomažu pri datiranju nekropole, pronađeni predmeti pružaju uvid u pogrebne običaje i vjerovanja tadašnjeg stanovništva. Metalni predmeti uglavnom predstavljaju dijelove nošnje u kojoj su pokojnici bili pokopani, dok su keramičke posude i novac polagani u grobove kao prilozi.
Posebno je zanimljivo zapažanje o prilaganju po tri posude u grobove, čije značenje još nije razjašnjeno.
"Zanimljivo je i da su prilagali po tri posude. To je sada nešto što preliminarno uočavamo, ali pravo tumačenje još čeka", istakla je Marić Baković.
Arheološki nalazi sa Štitića upućuju na dug kontinuitet korištenja prostora za pokapanje stanovnika antičkog naselja na području današnje Suhače i Velikih Kablića.
Tokom prva tri stoljeća ondje su pokapani spaljeni ostaci pokojnika, o čemu svjedoče pronađeni reljefno ukrašeni dijelovi kamenih osuarija, odnosno posuda u koje su autohtoni Delmati pod rimskim utjecajem polagali ostatke nakon spaljivanja.
Marić Baković pojasnila je da arheolozi dosad nisu pronašli paljevinski grob očuvan na izvornom položaju, ali nalazi upućuju na postojanje ranije nekropole. Prema njenim riječima, pretpostavlja se da je prijelaz s običaja spaljivanja pokojnika na kosturno pokapanje započeo tokom druge polovine 3. stoljeća, dok su kosturni ukopi iz 4. stoljeća potvrđeni dosadašnjim istraživanjima.
Arheolozi imaju pretpostavke i o mogućem položaju antičkog naselja čiji su se stanovnici pokapali na nekropoli, no taj dio područja još nije istražen.
Nastavak istraživanja na Štitiću planiran je za sljedeću godinu, a cilj je istražiti što veći dio nekropole, po mogućnosti i cijelu.
Marić Baković navodi da se arheolozi žele usmjeriti na dijelove groblja koji nisu oštećeni, ali radove otežava činjenica da se lokalitet nalazi u naseljenom području, što ograničava mogućnosti iskopavanja.
U istraživanjima su sudjelovali arheolozi Franjevačkog muzeja i galerije Gorica – Livno, voditeljica Marija Marić Baković i arheolog Filip Ćubela. Iskopavanja su finansirali Ministarstvo znanosti, prosvjete, kulture i športa Hercegbosanske županije te Federalno ministarstvo kulture i sporta, uz pomoć i podršku lokalnog stanovništva.