Do tog zaključka došli su istraživači Xiaoxi Li, Jingyi Shen, Desheng Lan, Jingyi Wang, Yang Yu, Jingye Cai, Yin Xia i Ping Zhou. Studiju je objavio naučni časopis Journal of Cultural Heritage.
Šta je Terakota vojska
Terakota vojsku čini 8.000 figura vojnika i konja u prirodnoj veličini, napravljenih od pečene gline. Figure su zakopane u borbenim redovima u nekoliko podzemnih jama. Jame su dio grobnice cara Qin Shihuanga iz trećeg stoljeća prije nove ere.
Šta su istraživači otkrili
Istraživači su pregledali 36 figura vojnika iz jednog dijela prve jame. Na njima su pronašli 79 jasnih otisaka prstiju, od jednog do pet otisaka na svakoj figuri.
Prema njihovoj procjeni, od svakih 100 otisaka njih 45 ostavili su odrasli muškarci, 33 odrasle žene, a 22 djeca mlađa od 15 godina. Granicu od 15 godina odredili su prema zakonima iz tog vremena, po kojima se starost uzimala u obzir kod pravne odgovornosti.
"Ovi nalazi dovode u pitanje dugo prisutnu pretpostavku da se proizvodnja Terakota vojske oslanjala isključivo na rad odraslih muškaraca", navode autori.
Kako otisak otkriva ko ga je ostavio
Linije na jagodicama prstiju različite su širine kod djece, žena i muškaraca. Kad se izmjeri ta širina, može se procijeniti kojoj grupi je otisak vjerovatno pripadao.
Ipak, otisci se ponekad teško razlikuju. Otisak odrasle žene i dječaka u pubertetu mogu biti vrlo slični. Zato istraživači nisu određivali ko je ostavio svaki pojedinačni otisak. Posebnom statističkom metodom procijenili su koliki dio svih otisaka pripada kojoj grupi. Uračunali su i to da se glina pri sušenju i pečenju skuplja, pa su otisci danas nešto manji nego kada su nastali.
Zašto je otkriće važno
Dosad se smatralo da su velike državne poslove u to doba radili samo odrasli muškarci. Natpisi na lakiranim predmetima iz istog perioda spominju odrasle žene, djevojčice i dječake. To znači da su žene i djeca radili u radionicama pod nadzorom države. Ova studija prvi put brojkama pokazuje da je tako vjerovatno bilo i pri izradi Terakota vojske.
Brojke treba uzeti s oprezom
Autori upozoravaju da brojke pokazuju koliko je otisaka ostavila koja grupa, a ne koliko je ljudi radilo. Neko manje vješt mogao je pri radu ostaviti više otisaka. Osim toga, za poređenje su koristili podatke o otiscima današnjih Evropljana. Zato bi stvarni udio žena i djece mogao biti nešto manji nego što pokazuje procjena.