Nauka
4

Kako bi zaista izgledalo živjeti na Marsu?

Klix.ba
Neće proći još puno vremena prije nego što počnemo slati ljude na Mars, a evo s kojim bi se sve preprekama budući stanovnici Crvene planete mogli susresti.

Postoje oni koji žele uložiti milijarde dolara kako bi poslali ljude na Mars. Poduzetnik i milijarder Elon Musk i njegov program SpaceX već dugo se bave ovom idejom, a i neke organizacije, poput Mars One, imaju slične namjere, kao što je uspostavljanje neprofitabilne ljudske kolonije na toj planeti do 2022. godine. Plan je, kao što smo ranije pisali, tamo poslati grupu odabranih pojedinaca, koji će prethodno sedam godina prolaziti rigorozne treninge.

Ovaj i slični programi zasnivaju se na odlasku bez povratka, a za to postoji i opravdan razlog. Ne postoji tehnologija kojom bi ljudi bili poslati na Mars, a potom vraćeni na Zemlju. Ipak, uvijek se može poslati svemirski brod s opremom koja je potrebna za život na toj planeti.

Ovi ljudi nisu samo obični sanjari, to su visoko profilirani kosmolozi i inžinjeri. Njihove strategije kolonizacije su različite, ali generalno postoje dvije opcije. Prva je stvaranje vještačkog okruženja koje će zaštititi ljude od negostoljubive površine ove planete. Ovo je jedina opcija za slučaj da se kolonizaciji pristupi u narednih nekoliko godina, jer je druga opcija - formiranje terena sličnog Zemljinom - dugoročna.

Mars ima sastojke potrebne za život - vodu, azot, ugljik i fosfor, a vjeruje se da je nekada imao vlažnu klimu, tako da njegove doline imaju oblik koji je mogla formirati samo voda koja teče. Dakle, uz dovoljno intervencija, ta planeta bi mogla ponovo biti pretvorena u okruženje ugodno za život.

Ipak, postavlja se pitanje kakav bi bio život na Marsu.

Malo je sličnosti sa Zemljom

Činjenica je da su naša tijela evoluirala tako da su prilagođena životu na Zemlji. Putovanje kroz svemir je već pokazalo probleme s nedostatkom gravitacije, pojavu depresije, umora, atrofije mišića, pa čak i problema u fiziologiji oka. Jednostavno rečeno: mi nismo prilagođeni da budemo svemirski kauboji. To znači da bi se život na Marsu morao voditi po pravilima koja je postavila naša planeta, a to znači: odgovarajuća ishrana, vježba i nivo gravitacije nalik Zemljinom. Gravitacija na Marsu je samo 38 posto od one na koju smo navikli.

Uz sve ovo postoje i kompleksniji zahtjevi koje možda i ne razumijemo dovoljno, kao što je važnost bakterija u našem svakodnevnom životu, a koje se neće pojavljivati u sterilnom okruženju Marsa.

Šta god budemo radili, moramo svoj dom na Marsu učiniti što sličnijim ovome na Zemlji.

Malo je i različitosti

Atmosfera Marsa je veoma tanka, tek jedan posto Zemljine. To znači da ta planeta nije zaštićena od radijacije kao Zemlja. Iako bi formiranje terena dugoročno moglo popraviti ovu situaciju, kratkoročno bi tamošnji stanovnici morali nositi odijela i živjeti u posebno izgrađenim četvrtima.

Rani kolonizatori bi morali biti veoma štedljivi. Morala bi se sa Zemlje uvesti kompleksna tehnologija, izuzetno skupa, dok bi sve ostalo moralo biti spašeno iz olupine rovera i samog tla.

Ovo i jeste i nije strašno. Tlo na Marsu sadrži puno vodenih kristala, tako da, nadajmo se, neće biti potrebe da se, kao na Međunarodnoj svemirskoj stanici (ISS), reciklira urin. Voda također podrazumijeva lakši uzgoj biljaka, iako sva poljoprivreda zavisi od toga koliko će ljudi biti na Marsu i kolike će biti njihove potrebe.

Već su provedena testiranja o tome kako se ljudi snalaze u izolaciji. Eksperiment Mars500 izveden je na Zemlji 2010. i 2011. godine. Šest muškaraca bilo je u izolaciji 500 dana kako bi se simulirao put na Mars. Utvrđeno je da su četvorica pokazali "najmanje jedan problem" koji bi mogao ugroziti misiju, te stoga kolonizatori moraju biti veoma smireni pojedinci.

Sveprisutna smrt

S druge strane, predvidljiva karakteristika života na Marsu mogla bi biti mogućnost greške, rušenja sistema i slučajnog izumiranja kolonije. Osim opasnosti koju nose putovanje na tu planetu, te ulazak u njenu atmosferu, Mars je sam po sebi veoma neprijateljski nastrojen prema ljudima. Opustošen je olujama koje se kreću od jakih do onih koje mogu da slome drvo. Ove oluje su česte, ali trenutno ne nanose štetu roverima koji se tu nalaze. One bi, ipak, mogle odgoditi izgradnju i otežati potragu za hranom.

Mars je također hladan. Prosječna temperatura tamo je - 55 stepeni Celzija, a na polovima je situacija mnogo lošija, te može biti i do - 153 stepena. Ljeti se na ekvatoru temperatura podiže i iznad nule, a tokom oluja tlo se rashladi i za 20 stepeni.

Bit će potrebna kamera

Ljudska bića su opsjednuta nepoznatim. Mars jeste pustoš, to su nam pokazali snimci rovera Curiosity, ali je on istovremeno mjesto na kojem se dešavaju spektakli. Najistaknutiji je vulkan Olympus Mons, najviša planina u Sunčevom sistemu. Tri puta je viši od Mount Everesta. S druge strane, tu je i Valles Marineris, sistem kanjona dug 4.000 i dubok sedam kilometara. Iz svemira izgleda kao veliki ožiljak na licu planete. U poređenju s njim, Grand kanjon je dug 446, a mjestimično dubok 1,6 km.

Tokom dana nebo iznad Marsa je boje hrđe, dok su zora i sumrak u plavoj i ljubičastoj boji, pomiješanoj sa crvenom. Planeta ima dva mjeseca, Deimos i Phobos, a iako su oba manja od našeg Mjeseca, vidljivi su sa površine Marsa. Phobos kruži oko Marsa dva i po puta brže od brzine rotacije Marsa, tako da se može vidjeti dva puta dnevno. Toliko je blizu da, posmatran s ekvatora, izgleda kao da raste i širi se dok prolazi pored planete.

Mars za ljudsku rasu predstavlja novu granicu. Iako je pitanje je li tamo uopšte moguće živjeti u skorije vrijeme, ovaj izazov još uvijek postoji, a brojne kompanije i pojedinci ne žele čekati dopuštenje da naprave sljedeći korak u svojim planovima.

Izgleda da ćemo u narednih nekoliko decenija puno govoriti o posjeti Crvenoj planeti, a možda ćemo to i gledati na MTV-u ili nekom sličnom kanalu.