Ali kada su ljudi u starom Egiptu počeli mumificirati svoje mrtve?
"Porijeko egipatske mumifikacije, za koju postoje jasni naučni dokazi, je [oko] 4300. pr. Kr. Možda ćemo otkriti da se vraća još ranije", rekao je za Live Science Stephen Buckley, istraživač sa Univerziteta York u Velikoj Britaniji. koji je koautor dva rada na tu temu.
Ovi dokazi uključuju 6.300 godina stare omote mumija koje su pronađene na staroegipatskom groblju u mjestu Mostagedda, oko 320 kilometara južno od Kaira. Ukopi su iskopani početkom 20. stoljeća, a zamoti su doneseni u Veliku Britaniju i sada se nalaze u muzeju Bolton, kao što su Buckley i kolege primijetili u studiji PLOS One 2014.
U studiji su naučnici testirali omote i otkrili da sadrže smole koje se obično koriste u mumifikaciji. Testovi pokazuju da su te smole napravljene od raznih sastojaka kao što su biljno ulje, životinjske masti, vosak i biljna guma. Slične smole su u kasnijim vremenskim razdobljima koristili i stari Egipćani za mumificiranje, primijetili su znanstvenici.
Da stavimo 4300. pr. Kr. datiraju u kontekst, to je otprilike tisućljeće prije nego što su Egipćani razvili hijeroglife i oko 1.500 godina prije nego što su počeli graditi piramide. Također je prošlo oko tisućljeće prije nego što se Egipat ujedinio pod jednim faraonom.
Dok najstariji dokazi o korištenju umjetnih sredstava za mumificiranje tijela datiraju oko 4300. godine prije Krista, Egipćani su bili podvrgnuti prirodnoj mumifikaciji u još ranijim vremenima.
"Prirodno mumificiranje slučajni je proces uzrokovan povoljnim uvjetima pokopa, kao što je pokapanje u vrući, suhi pijesak. Egipćani nisu počeli prirodno mumificirati svoje mrtve u bilo kojem trenutku u smislu svjesnog čina", rekao je Buckley.
Salima Ikram, profesorica egiptologije na Američkom univerzitetu u Kairu, rekla je da najjraniji primjeri prirodno mumificiranih mumija datiraju iz 5000. godine prije Krista, ako ne i ranije.
Čak i nakon što je razvijeno umjetno mumificiranje, mnogi su Egipćani i dalje bili prirodno mumificirani jer si nisu mogli priuštiti umjetno mumificiranje pa su pokapani u pustinji.
"Većina starih Egipćana jednostavno je stavljena u rupu u zemlji, bez ikakve pripreme i mogla se slučajno prirodno mumificirati", rekao je Buckley.
Ikram je kazala da ne znamo šta je bilo u glavama starih Egipćana. Ali, ko god da je stavljen u pješčani grob, daleko od vode, a ne ograđen prostirkom od trske/lijesom ili u koži, bio bi prirodno mumificirani.
Kako se kršćanstvo širilo u Egiptu između drugog i petog stoljeća nove ere, korištenje umjetne mumifikacije je opadalo, prema Kraljevskom muzeju Ontarija. Dok je drevna egipatska religija naglašavala važnost očuvanja tijela za zagrobni život, kršćanstvo nije, istaknuo je muzej.
