Erupcija vulkana prije 7.300 godina u Japanu dovela do kolapsa stanovništva u jednim, a rasta u drugim krajevima

Riječ je o jednoj od najvećih erupcija u posljednjih 11.700 godina. Izazvala je snažne zemljotrese i ogromne cunamije, a tlo je zatrpala slojem pepela debelim nekoliko metara. U to vrijeme na ostrvima su živjeli lovci-sakupljači iz perioda Jomon.

Arheolozi se decenijama spore o tome kakve su posljedice katastrofe. Jedni smatraju da je erupcija zbrisala sav život u blizini vulkana, dok drugi tvrde da su ljudi preživjeli i u njenoj neposrednoj blizini. Autori nove studije zaključuju da nisu upravu ni jedni ni drugi, piše Archeologymag.com.

Jug bio pust i prije erupcije

Istraživači su statističkim modelima pratili kretanje broja stanovnika na japanskom arhipelagu prije i poslije erupcije. Za razliku od ranijih radova, koji su se bavili samo katastrofom, ova studija ju je smjestila u dugoročne demografske trendove.

Na jugu ostrva Kyushu, najbližem vulkanu, broj stanovnika jeste drastično pao, ali se smanjivao i dugo prije erupcije. U to vrijeme regiju su posjećivale samo male, veoma pokretne grupe, pa je katastrofa pogodila područje u kojem je već bilo malo ljudi.

Na sjeveru Kyushua stanovništvo je, naprotiv, raslo i prije i poslije erupcije, uprkos teško oštećenim ekosistemima. Autori pretpostavljaju da su tome doprinijele izbjeglice iz najteže pogođenih područja. Preživjeli iz unutrašnjosti, kako navode, vjerovatno su se preselili na sjevernu obalu, gdje se morski ekosistem brzo oporavio, i tamo izgradili nov način života oslonjen na bogatstvo mora.

Neočekivane posljedice daleko od vulkana

Najveće iznenađenje donijeli su udaljeni dijelovi Japana. Stanovništvo je tamo raslo do erupcije, a potom je rast stao ili se čak broj ljudi smanjio. Ovaj daleki učinak dosad niko nije primijetio.

Istraživači navode nekoliko mogućih uzroka: kratkotrajne klimatske promjene izazvane erupcijom, zatim jako trošenje zuba kod jelena i divljih svinja, glavnih izvora hrane za Jomon zajednice, zbog ispaše na pepelom prekrivenom tlu, kao i druge štetne učinke vulkana na zdravlje ljudi.

Glavni autor studije Enrico Crema s Univerziteta Cambridge kaže da je katastrofa odnijela mnogo života, ali da su preživjeli migrirali, stvarali nove društvene veze i razvijali nove oblike privređivanja, te se s vremenom uspjeli prilagoditi i napredovati u promijenjenom okruženju.

Peter Jordan, profesor arheologije na Univerzitetu u Lundu i stariji autor rada, ističe da studija pokazuje koliko su nepredvidive posljedice velikih katastrofa te da ljudi i u najtežim okolnostima imaju izbor, moraju djelovati, prilagođavati se, sarađivati i graditi nove veze.

Nalazi dovode u pitanje dugogodišnje viđenje erupcije kao jedinstvenog događaja koji je promijenio tok japanske prahistorije. Neke regije su doživjele kolaps, neke su rasle, a neke daleko od vulkana su trpjele posljedice koje dosad nisu bile uočene.