Džinovske hobotnice slične mitskom krakenu prije 100 miliona godina su vladale morima

Nove analize fosiliziranih čeljusti otkrivaju da su nekada u okeanima lovile masivne hobotnice nalik mitskom krakenu. Imale su osam krakova i duga tijela koja su se protezala na više od 18 metara (preko 60 stopa), te su po veličini parirale drugim mesožderskim morskim reptilima.

"Te hobotnice-krakeni morale su biti zastrašujuć prizor", naveo je paleontolog Adiel Klompmaker sa Univerziteta Alabama, koji nije učestvovao u novom istraživanju.

Ljubiteljima dinosaura poznato je da su kasnokredna mora bila pod vlašću ajkula oštrih zuba i morskih reptila poznatih kao mosasauri i plesiosauri.

Zašto se hobotnice obično izostavljaju iz te slike? Naučnici su ranije proučavali divovske rođake hobotnica koji su živjeli u doba dinosaura, kao i neke manje vrste koje su bušile školjke, ali zbog mekog tijela koje se slabo fosilizira teško je tačno utvrditi koliko su te životinje mogle narasti.

Postoji i uvjerenje da mekanim beskičmenjacima, stvorenjima bez kičme, nedostaje snaga da se uopće svrstaju među vrhunske predatore. No kljunovi hobotnica, građeni od očvrsnulog hitina, dovoljno su čvrsti da mrve životinje sa školjkama i kostima.

U novoj studiji istraživači su analizirali čeljusti 15 fosila drevnih hobotnica koji su ranije pronađeni u Japanu i na kanadskom ostrvu Vancouver. Uz pomoć tehnike koju su sami razvili, nazvane digitalno rudarenje fosila, identificirali su još 12 čeljusti iz Japana. Metoda podrazumijeva detaljno skeniranje stijena po presjecima kako bi se otkrili fosili skriveni u unutrašnjosti.

Upoređivali su te čeljusti s čeljustima savremenih hobotnica kako bi procijenili njihovu veličinu i utvrdili da su drevne hobotnice bile duge između 7 i 19 metara. Najveća zabilježena čeljust bila je znatno veća od čeljusti bilo koje današnje hobotnice, naveo je paleontolog Yasuhiro Iba sa Univerziteta Hokkaido, koautor rada.

Istraživači su uočili i da su čeljusti najvećih primjeraka imale znatna oštećenja, uključujući ogrebotine, okrhnuća i zaobljene ivice, što sugerira da su "životinje više puta drobile tvrdi plijen poput školjki i kostiju", objasnio je Iba. Nalazi su objavljeni u četvrtak u časopisu Science.

Bez uvida u sadržaj želudaca ovih hobotnica teško je sa sigurnošću reći čime su se hranile ili da li su se za plijen zaista nadmetale s drugim vrhunskim predatorima. Mogle su se hraniti ribama ili puževima, hvatajući plijen svojim pokretnim krakovima i trgajući ga kljunom.

Potraga za fosilima hobotnica na drugim lokacijama mogla bi naučnicima pomoći da jasnije shvate kako su se uklapale u drevne prehrambene lance, smatra paleontolog Neil Landman iz Američkog prirodoslovnog muzeja u New Yorku.

"Ovo je ogroman planet. Imamo još mnogo toga da proučimo kako bismo kroz vrijeme složili sliku morskog ekosistema", rekao je Landman, koji nije učestvovao u novom istraživanju.