Nanokristalna celuloza (NCC), koja se dobija procesuiranjem pulpe drveta, se opisuje kao najnoviji svjetski čudnovati materijal. Japanska kompanija Pioneer Electronics je koristi za proizvodnju fleksibilnih elektroničkih displeja nove generacije, a IBM je koristi za proizvodnju kompjuterskih komponenti. Pulpu drveta koristi čak i Armija Sjedinjenih Američkih Država za porizvodnju laganih tjelesnih oklopa i balističkog stakla.
Američka naučna fondacija smatra da će NCC industrija do 2020. godine biti vrijedna 600 milijardi dolara.
Osnovni razlozi za korištenje NCC-a su ti što je materijal proziran, što je zbog gusto napakovanih mreža mikroskopskih igličastih kristala osam puta otporniji na istezanje nego čelik i što je nevjerovatno jeftin.
"To je prirodna, obnovljiva verzija karbonskih nanocijevi, koja košta samo djelić njihove cijene", rekao je Jeff Youngblood sa Univerziteta Purdue u Indiani.
Proizvodnja NCC-a počinje sa očišćenim drvetom, iz kojeg su odstranjena jedinjenja kao što su lignin i hemiceluloza. Drvo se onda melje u pulpu i hidrolizira u kiselini kako bi se odstranile sve nečistoće prije nego se odvoji i koncentriše kao kristali u gustu pastu koja se može nanijeti na razne površine, ili koja se može izvući u niti, kako bi se formirale nanofibre. One su čvrste, guste i jake, a mogu se formirati u razne oblike i veličine. Kada se osuši, materijal je lagan, ima veliku sposobnost apsorpcije i dobar je izolator.
"Najbolje od svega toga je što ovog materijala ima svugdje i što ga ne moramo namjenski proizvoditi. Ne moramo čak iskoristiti ni cijelo drvo. Nanoceluloza je duga samo dva nanometra. Možemo koristiti grančice ili čak i piljevinu", kazao je Youngblood.
Očekuje se da će NCC u budućnosti zamijeniti metalne i plastične dijelove automobila.
Do sada su u svijetu otvorene dvije fabrike za proizvodnju nanomaterijala bazirane na NCC-u. CelluForce postrojenje je otvoreno u Montrealu u Kanadi u novembru 2011. godine, a nešto manja fabrika je 26. jula ove godine otvorena u Madisonu u Wisconsinu, SAD.