Često čujemo da je Kolumbo otkrio Ameriku, ali Vikinzi su do nje stigli pet stoljeća ranije

Vikinzi nisu okean prešli u jednom potezu. Putovali su u etapama, a usputne stanice bili su im Island i Grenland. Island su otkrili oko 870. godine, a Grenland stotinu godina kasnije. Odatle ih je do Baffinovog ostrva u današnjoj Kanadi dijelilo oko 200 milja preko Davisovog prolaza. Prema nordijskim sagama, to područje nazvali su Helluland, zemlja kamenih ploča. Obalom su potom krenuli na jug do Labradora, koji su prozvali Markland, zemlja šuma, a zatim još južnije do Vinlanda, zemlje vinove loze.

"Imali su cijeli novi svijet za istraživanje", kazala je Emily Lethbridge s Univerziteta Islanda u BBC-jevom dokumentarnom serijalu Timewatch.

Nordijske sage, priče koje su zapisali potomci Vikinga, danas se smatraju izvorom pouzdanih historijskih činjenica. Jedan od najvrjednijih rukopisa je Flateyjarbók iz 14. stoljeća. Organizatori Svjetske izložbe u Chicagu željeli su ga 1893. posuditi za proslavu 400. godišnjice Kolumbovog putovanja i ponudili su ratni brod, oklopni voz i osiguranje od milion dolara, ali Danci, kod kojih se knjiga tada čuvala, nisu htjeli rizikovati.

Arheološku potvrdu priča iz saga donijelo je otkriće nordijskog kampa u L'Anse aux Meadowsu na Newfoundlandu u Kanadi 1960. godine. Istraživači su 2021. novom tehnikom datiranja utvrdili da su Vikinzi tu boravili prije 1.000 godina. Vjeruje se da je kamp služio kao baza za dalja istraživanja Sjeverne Amerike.

Ključnu ulogu u ovoj priči imao je Erik Crveni. Prema sagama, na Island je stigao oko 960. godine, nakon što je njegov otac zbog ubistva protjeran iz Norveške. Islandski parlament Althing, osnovan 932. godine, protjerao je 982. i samog Erika, nakon nasilnog sukoba sa susjedom. Zanimljivo je da se Althing sastajao u rasjednoj dolini, na mjestu gdje se dodiruju sjevernoamerička i evroazijska tektonska ploča.

Erik je potom kao prvi Islanđanin otkrio Grenland i osnovao trajno naselje koje je opstalo do početka 15. stoljeća. Ta kolonija postala je polazna tačka za istraživanje Sjeverne Amerike, a Vikinzi su, predvođeni Erikovim sinom Leifom Erikssonom, očito više puta plovili do novog kontinenta.

Arheolog Robert McGhee iz Kanadskog muzeja civilizacije rekao je za Timewatch da postoje dokazi da su Nordijci povremeno odlazili u Novi svijet još dva do tri stoljeća nakon Leifa.

Historičarka Kirsten Seaver, koja se bavi srednjovjekovnim pomorstvom, navela je dokument koji upućuje na to da je i sam Kolumbo znao za takva putovanja. Englez John Day mu je u zimu 1497/1498. pisao o uspješnom putovanju Johna Cabota do Sjeverne Amerike 1497. godine i usput spomenuo, kao nešto što je Kolumbu već poznato, da su pomorci iz Bristola tim putem plovili godinama. Prema riječima Seaver, oko 1480. godine pokušali su do Sjeverne Amerike, koju su zvali Ostrvo Brazil, doploviti direktno, bez zaustavljanja na Grenlandu.

McGhee smatra da je Kolumbo kao iskusan navigator znao da se okean na sjevernoj hemisferi najlakše prelazi na sjevernim geografskim širinama, ali je ipak izabrao duži put. Prema njegovom mišljenju, Kolumbo je možda namjerno izbjegavao Vinland, jer mu cilj nije bila Amerika, nego bogatstva Dalekog istoka.