Almir Marić u novoj knjizi otkriva kako je izgledalo društvo u Hercegovini prije 2.000 godina

Bavljenje društvenim strukturama i društvom antičkog perioda na području Bosne i Hercegovine i nije najzahvalniji zadatak.

Nedostatak izvora, diskontinuiteti koji su se desili otežavaju posao historičarima. To može biti razlog zašto knjige o "društvu" nisu tako česte u bosanskohercegovačkoj historiografiji.

Knjiga je objavljena u okviru izdavačke djelatnosti Univerziteta "Džemal Bijedić" u Mostaru. Zbog nedostatka izvora jednom historičaru se vjerovatno najteže baviti antičkim periodom.

Prilikom istraživanja najvećim dijelom sam se oslonio na epigrafske izvore, ali zbog kompleksnosti teme morao sam koristiti i pisane izvore, razne vrste materijalne građe i numizmatičke nalaze. Naša historiografija koja se bavi antičkim periodom ima zaista svijetlu tradiciju, ali pitanje društva u antičko doba nije ozbiljnije tematizirano, već se usput spominjalo u kontekstu publikacija koje su u fokusu imale politička ili vojna dešavanja", navodi Marić.

Objašnjava da osnovu knjige predstavlja doktorska disertacija koju je odbranio na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.

"Temu su predložili prof. dr. Adnan Busuladžić i prof. dr. Salmedin Mesihović koji su mi ukazali da je to pitanje nedovoljno istraženo. Želim da istaknem i podršku cijenjenih recenzentica prof. dr. Amre Šačić Beća i prof. dr. Mersihe Imamović čije su sugestije znatno doprinijele konačnoj verziji knjige. U našoj historiografiji dosad nisu postojale publikacije koje su monografski tretirale ovo pitanje, dok u razvijenijim historiografijama već postoji značajna naučna tradicija po pitanju istraživanja društvenih struktura u antičko doba", navodi Marić.

Kaže kako se prostor današnje Hercegovine ne može posmatrati kao posebna cjelina u antičkom periodu.

"Prostor današnje Hercegovine je tada bio u sastavu rimske provincije Dalmacije i pripadao je različitim administrativnim jedinicama unutar te provincije, tako je npr. zapadni dio najvećim dijelom pripadao ageru kolonije Narone (današnji Vid kod Metkovića), istočni je pripadao teritoriju municipija Diluntum (današnji Stolac) i kolonije Epidaur (današnji Cavtat) uz postojanje peregrinskih civitates, odnosno autohtonih zajednica koje nisu bile u punom kapacitetu inkorporirane u rimski administrativni sistem. Hercegovina je pojam koji se javlja od sredine 15. stoljeća i prvobitno je obuhvatao veći teritorijalni okvir. U knjizi je obrađen prostor koji danas nazivamo Hercegovinom", objasnio je Marić.

Marić kaže kako su dolaskom rimske vlasti u administrativnom smislu sačuvane peregrinske civitates na čijem čelu su bile lokalne elite koje su na tim pozicima bile u predrimsko doba.

"Rimljani su imali praksu da upravo te elite nakon osnivanja municipija i kolonija preuzmu upravu nad njima, te su na taj način očuvali kontinuitet i stabilnost vlasti, odnosno lokalne elite iz predrimskog doba. su često bile članovi gradskih vijeća i obavljali najvažnije izvršne funkcije u municipijima i kolonijama. Odličan primjer je Diluntum gdje su elite Daorsa imale glavnu ulogu u lokalnoj zajednici i nakon formiranja grada uređenog po rimskim zakonima", istakao je Marić.

Autohtoni elementi sačuvani su i kada je u pitanju onomastika, nošnja i religijske prakse.

"Ne samo u Hercegovini, nego i generalno na čitavom prostoru nekadašnje provincije Dalmacije veliki je broj spomenika na kojima se navode autohtona imena i prikazuje autohtona nošnja. Dakle, možemo reći da su neke predrimske društvene strukture preživjele u rimsko doba, kao i razni autohtoni kulturni obrasci", kazao je Marić.

Ističe da istraživanje pokazuje da su na prostoru današnje Hercegovine praktično bili prisutni pripadnici svih društvenih struktura kao i u drugim dijelovima rimskog svijeta.

"Najmanje je dokaza koji pokazuju prisustvo senatora, tu imamo samo određene naznake o njihovom životu na ovom području. Sve ostale strukture su potvrđene: vitezovi, municipalne elite, veterani, aktivni vojnici, robovi, oslobođenici i slobodno stanovništvo bez građanskog prava. Teško je procijeniti dinamiku romanizacije, ali bi se moglo reći da je u nekim krajevima Hercegovine taj proces brže tekao. Posebno bih istakao područje Ljubuškog i okoline gdje su otkriveni brojni spomenici pripadnika rimskih pomoćnih kohorti smještenih u logoru na Humcu i veterana rimskih legija koji su ovdje proveli ostatak života nakon odlaska u penziju. Auksilijari i veterani zasigurno spadaju među najvažnije faktore koji su doprinosili prihvatanju rimske civilizacije u ovom dijelu Carstva. Zbog tih struktura navedeni prostor je zasigurno spadao među najviše romanizirane krajeve u unutrašnjosti provincije Dalmacije", rekao je Marić.

Stepen urbanizacije

Marić navodi da se može reći da je na ovom prostoru postojalo nekoliko mjesta ili krajeva koji su bili poprilično urbanizirani u tadašnjem kontekstu ili postoje elementi koji pokazuju da su imali određeni nivo urbanizacije.

"Kada su u pitanju mjesta koja su imala viši administrativni status i bila u određenoj mjeri urbanizirana treba istaknuti Diluntum koji je imao status municipija. Arheološka iskopavanja koja su u više navrata provedena na području Stoca potvrdila su postojanje brojnih elemenata koji su karakteristični za rimsku civilizaciju poput termi, vila s mozaicima, vodovoda. Kao što sam napomenuo, ostatak današnje Hercegovine dobrim dijelom je bio pod ingerencijom Narone i Epidaura, tako da više možemo govoriti o određenim značajnim lokalitetima, nego o urbanim centrima", ističe Marić.

Podsjeća da je na području Ljubuškog dugo vremena postojao logor za rimske pomoćne kohorte koje su originalno regrutovane iz raznih dijelova Carstva poput Španije ili nekih alpskih krajeva.

"Ostaci logora nalaze se na lokalitetu Gračine u Ljubuškom i predstavljaju jedan od najvažnijih antičkih lokaliteta u našoj državi. Svakako moram spomenuti i prostor Čapljine koji se nalazio u samom zaleđu Narone. Tu su živjeli brojni doseljenici u rimsko doba koji su izgradili čuvenu vilu u Višićima ili Mogorjelo, koje također spada među naše najvažnije arheološke lokalitete. Vrijedni spomenici otkriveni u Konjicu i na prostoru Nevesinjskog polja pokazuju da su se ovdje mogla nalaziti urbanizirana mjesta u rimsko doba. Arheološka iskopavanja u Konjicu otkrila su postojanje značajnih ostataka iz rimskog doba. Najpoznatiji je reljef posvećen bogu Mitri, spomenik svjetskog značaja koji se danas čuva u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine. Nevesinjsko polje ima veliki potencijal kada je u pitanju antičko naslijeđe, uz nekoliko lokaliteta koje dodatno treba istražiti kada je u pitanju urbanizacija", objasnio je Marić.

Kraj antike: kontinuitet ili diskontinuitet

"Nisam se u knjizi bavio kasnom antikom, ali se definitivno radi o periodu blisko povezanom s mojom tematikom. Iz toga razdoblja zbog prestanka tzv. 'epigrafske navike' rimski nadgrobni spomenici se rijetko sreću što znatno otežava proučavanje društvenih struktura. Generalno se radi o malo poznatom periodu historije. Ranije se smatralo da je zbog napada barbara na granice Carstva već u to vrijeme došlo do velikih društvenih turbulencija. Međutim, novija istraživanja to demantiraju", kazao je Marić.

Čini se da se radi o relativno mirnom razdoblju kada lokalne elite pokazuju svoj viši društveni status na drugačiji način nego što je bio slučaj u Principatu.

"Prema arheološkim ostacima tada su svoj status uglavnom iskazivali kroz izgradnju raznih utvrđenih i sakralnih objekata. Da zaključim, skloniji sam opciji da se radi o postepenoj transformaciji i prestanku rimske vlasti nego nekom naglom prekidu", naveo je Marić.

Šta je do danas ostalo od antičkog perioda

"Društvene strukture iz antike se nisu održale do savremenog doba. Ipak, ne može se reći da ne postoje pojave iz predrimskog i rimskog perioda koje su u određenoj formi preživjele do modernog vremena. To se posebno odnosi na neke elemente narodne nošnje. Na osnovu prikaza sa rimskih spomenika u Hercegovini, posebno sa prostora Konjica i okoline, možemo reći da se do novijeg vremena kod žena očuvala tradicija nošenja marame koja pada na ramena i leđa. Zatim su tu duge i kratke kape koje su sve do 20. stoljeća nosili pastiri u Hercegovini", objasnio je Marić.

Ističe da treba spomenuti i opanke, jednostavnu obuću koju je nosilo autohtono stanovništvo iz unutrašnjosti Balkana, što također predstavlja predrimsku tradiciju.

"Primjeri koje sam naveo na neki način pokazuju ukorijenjenost narodnih tradicija bez obzira na promjenu društvenih struktura", rekao je.

Istraživanja u budućnosti

"Društvena historija je veoma široko polje za istraživanje i daje brojne mogućnosti kada su u pitanju nove teme. Pored ove knjige, u zadnje vrijeme bavim se, zajedno sa kolegama, istraživanjem porodičnih odnosa, te statusom žena i djece u antičko doba, što su također pionirski poduhvati u našoj historiografiji. Kada su u pitanju nova arheološka otkrića mogu reći da i na tom polju postoji određeni napredak", naveo je Marić.

Kaže da arheološka iskopavanja nisu brojna, ali se ne može reći da ih nema.

"Tako je nedavno prilikom iskopavanja na Humcu pronađen vrlo važan natpis o gradnji vojnog logora koji doprinosi boljem razumijevanju razvoja tog logora, ali i kretanju rimskih pomoćnih jedinica unutar provincije Dalmacije. Posebno bih istaknuo aktivnosti kolega sa Odsjeka za arheologiju u Sarajevu i Mostaru koji rade odličan posao na tom polju. Često se do spomenika dođe i slučajnim otkrićima. Tako je prije par godina na Nevesinjskom polju u sekundarnoj upotrebi otkriven spomenik pripadnika lokalne elite Publicija Justina. Prema natpisu, Publicije je imao status rimskog viteza što je jedna od rijetkih epigrafskih potvrda pripadnosti ovom višem društvenom staležu kada je u pitanju prostor današnje Hercegovine. U svakom slučaju, rekao bih da bosanskohercegovačka historiografija i arheologija antičkog perioda pokazuju pozitivne tendencije razvoja", zaključuje Marić.