Nostalgija radi čuda. Iskreno, nema svrhe da mi mlađe generacije tugujemo za tom zemljom jer nećemo ništa dobiti od toga. Ja sam rođen 1984. i uopće se Jugoslavije ne sjećam, osim par nekih upečatljivih momenata. Neko ko je rođen nakon nezavisnosti posebno nema razloga da bude nostalgičan. Treba se okrenuti budućnosti i od ove zemlje napraviti nešto. Prvo ovu stranačko-porodičnu ergelu koja nas jaše od 1995. protjerati sa svih pozicija. Što se tiče ljudi sa strane, u Sarajevo, baš kao i u druge gradove, su tih godina dolazili ljudi baš kao i danas. To se neće promijeniti. Živimo u globalnom svijetu i ta vrsta migracija je danas jača nego ikada. Ono što pravi probleme jeste da oni koji dođu u gradove žele da život u njima prilagode sebi umjesto da se prilagođavaju urbanom životu u tim gradovima.