E, hajde sad, pljucnite malo u dalj i na mene. Prebrojte mi krvna zrnca, izanalizirajte mi način izražavanja, da lakše odredite na koju ćete stranu svijeta pljuvati. Mala pomoć u koordinaciji?! Jako sam visoka, uračunajte i iskoordinirajte šta ćete ako se, zaboga, a hoće, vaš ispljuvak odbije sa visine 185, ako rikošetira natrag na vas. Zalijepio bi se većini vas dežurnih olimpijskih pljuvača na čelo junačko. A medalja nema.

Hajde, bar budite iskreni prema sebi. I prema komšiji ili kafiću gdje se vjerovatno besplatno kačite na "bežični". Moje pitanje je: zašto ste takvi!? I šta vam uopće trebaju i "ujkani" i "đikan"i, kad već sami sebe toliko mrzite? E, moj narode!

Lijepo kaže da bi medalju poklonio Muzeju sporta Bosne i Hercegovine. Ne Aliji, ne Bakiru, ne, Bosni i Hercegovini. Je li toliko teško napisati "Bravo, čestitam" na kraju članka o čovjeku koji je otišao iz pakla rata, zastupao Bosnu na način na koji je najbolje znao i umio, a medaljom dokazao da je i znao i umio?! Ne, haj'mo ga kolektivno popljuvati! Što se nije vratio, što nije ovo, što nije ono?! Koliko bi se vas vratilo? Koliko?!

Igre gotove. On ima 22 godine, medalju, stoju maraka i izvan je pakla iz kojeg je jedva izašao i u koji se nije lako vratiti. Pa bi li vi, iskreno?! Koliko bi se vas dobrovoljno vratilo u pakao u kojem su ostajali, da se ne lažemo, najvećim dijelom oni koji se zapravo nisu uspjeli snaći da negdje odu? Ni na jednom mjestu ne vidim da čovjeku nešto treba, da od nekoga nešto traži i očekuje. Nikog nije prozivao, nikome "spuštao".

Pročitala članak o mladom i perspektivnom čovjeku i sportisti. I onda čitam vaše odgovore, koji mi se najvećim dijelom gade. Pitam se, pa hoćete li vi ikad izaći iz "tunela"? Eldin Pekmez (ne Bestilj, ne Marmeljad!) se za Mediteranske igre kvalificirao sportom u kojem je bio jako dobar, a ne "po babu i po stričevima". Izašao, otišao, odradio ono što je znao kako je najbolje znao. Uzeo medalju, prvu u karateu, vjerovatno i jedinu medalju u karateu za Bosnu.