sve su to dzamije koje vise ne sluze kao dzamije nego muzeji. Cak prosle godine u pecuju kad sam bila na trgu se ulazi u nju u bez marame i u majici kratkih rukava. Skinuta su i obiljezja dzamijska sa vana. Prema tome tamo dzamije za klanjati nema sada u davna vremena je bilo
ja u siklosu nigdje nisam vidjela to mjesto gdje se obavljaju molitve a znam siklos napamet ici vezanih ociju. I bilo mi smijesno kada sam vidjela da u pecuhu nema na starim dzamijama oznaka nego to su samo muzeji i muslimani nemaju mogucnost obavljati namaz tu. Malo mi to ipak nije ok
bila sam itekako u ratu i znam kako je neimati i kada cekas da padnu paketi kojima se ne otvaraju padobrani pa ubijaju gladne koji ih cekaju. Znam to jako dobro. A samo u mojoj ulici mogu nabrojati makar 10 porodica koji zive od narodne kuhinje koju malo malo hoce da zatvore a svi ti koji su mi u komsiluku su stari nemogu zaraditi nego ako se neko smiluje da im nesto donese to i imaju. I nije to nesuosjecanje samo gledam kako ima i ovdje gladnih samo steta izgleda da uvijek se tudja briga najvise brine. Znam da ce lupati se na ovo minusi al dok gledam komsiju gladnog necu pomagati drugom nego njemu
lijepa gesta da svakako samo ipak toliko je gladnih ljudi u ovoj zemlji kako se malo ne pozabavimo time. Zao mi je definitivno svih koji stradaju bilo gdje ali mi je ipak najzalije ljudi sa kojima zivim
