Nisu to muslimani, to su ti pretežno četnici, ustaše, partizani i balije koje samo misle da pripadaju vjeri islamu, a u stvarnosti su pravi nevjernici.

“Ni jevreji, ni kršćani neće biti tobom zadovoljni sve dok ne prihvatiš vjeru njihovu.” (Kur'an, 2:120) Ovo je stvarni problem. Njima (jevrejima i krščanima, op.rec.) ne nedostaje jasan dokaz, niti im nedostaju ubjedljivi argumenti da si ti na istini, i da je ono što ti je došlo od tvoga Gospodara istina. Možeš im govoriti šta god želiš, i možeš biti dobar prema njima koliko god hoćeš, ali sve ovo njih neće nimalo zadovoljiti. Oni će biti zadovoljni sa jednom i samo sa jednom stvari: da slijediš njihov put i ostaviš Istinu na kojoj si. To je ova vječna akida, čiju konfrontaciju vidimo na svakom mjestu i u svakom vremenu… Ova vjera je srž i cilj bitke koju židovi i kršćani huškaju protiv muslimana svugdje i uvijek. To je bitka za vjeru, bitka koja se pomalja između tabora islama i ova dva tabora (židova i kršćana) koji se povremeno prepiru i glođu između sebe. Oni se ne slažu u drugim pitanjima njihova vjerovanja, ali kada je u pitanju borba protiv islama i muslimana, oni su složni.

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: “Od predznaka Sudnjeg dana je pojava nemorala i cicijaštva; vjerovaće se prevrtljivcu, a povjerljiva osoba će se smatrati izdajicom. Tada će se nositi odjeća nalik odjeći sihirbaza, koje će oblačiti žene obučene a gole! Najniži društveni slojevi će se uzvisiti nad istaknutim ljudima”- Abdullah b. Mes’ude, zar nisi ovo čuo od miljenika moga Muhammeda s.a.w.s.? On odgovori: Da, tako mi Gospodara Kabe. Rekli smo: Šta su to najniži društveni slojevi? Odgovorio je: Pokvarenjaci iz nepoznatih kuća, koji će se uzdići nad dobrim ljudima iz čuvenih i dobrih kuća.“ (Šerhu Muškilil-Asar, br.3933.)

prenosi se slucaj kako su neki ljudi iz Indije dosli kod Ebu Hanife, radijallahu anhu, da sa njim raspravljaju o postojanju Boga. Trazili su od njega da im dokaze da postoji Allah. Imam Ebu Hanife je bio jedan od najostroumnijih ucenjaka. Rekao im je da dodju sutradan. Nakon sto su se pojavili sutradan, upitali su ga o dokazu. On im rece: "Razmisljam o ladji punoj namirnica i robe kako sijece morske valove i putuje sama do svog pristanista. Kad je stigla i istovarala teret, otisla je nazad. U njoj nije bilo ni kapetana, niti radnika nosaca koji istovaraju robu." Indijci rekose: "O tome razmisljas ?!" "Da", rece Ebu Hanife. "Onda ti nemas pameti! Je li moguce da ladja dodje sama bez kapetana, potom da se istovari i vrati nazad ?! To je van svake pameti, to je nemoguce." Imam Ebu Hanife im rece: "Ne mozete shvatiti da jedna obicna ladja putuje sama bez kormilara, a mozete pojmiti da ova nebesa, Sunce, Mjesec, zvijezde, planine, biljke, zivotinje i ljudi opstoje bez svog Stvoritelja." Tada su shvatili da ih je Sejh Ebu Hanife nadmudrio upotrijebivsi njihovu logiku. Na ovo mu nisu mogli nista kazati.

Jednom je učitelj nevjernik rekao svojim učenicima: „Samo što vidite stvarno postoji?!“ Odgovorili su: „Da“. Vi primjećujete bilježnicu, olovku, svesku i stolicu? Sve to je vidljivo i opipljivo, zar ne? „Da“, odgovorili su. On potom reče: „Da li vidite Boga?“ „Ne“, odgovoriše. „Onda Bog ne postoji“. Učenici su bili zbunjeni, jer su srcem vjerovali da Allah postoji. Međutim, Allah je otkrio laž učitelja preko jednog od njegovih učenika. Nakon što je dobio odobrenje, jedan učenik upita ostale đake: da li ste shvatili ono što vam je učitelj kazao. Shvatili smo. Dobro. Da li vi vidite sada učitelja? Da. Da li učitelj ima pamet? Da, ima. Da li vi vidite njegovu pamet? Ne. Je li tako da samo ono što vidimo postoji. Dakle, naš učitelj nema pamet jer je ne možemo vidjeti! Potom su se svi učenici nasmijali, a učitelj je bio zaprepašten i nikad više nije spominjao ovu temu

Jednostavno sam običan musliman, a tebi ako se ne svidjaju moji komentari jednostavno produži dalje i poštedi me gluposti!

Allah veli (melekima): "Kada Moj rob poželi da uradi loše djelo nemojte mu ga pisati dok ga ne učini. Ako ga učini, pišite mu ga kao jedno, a ako ga ostavi zbog Mene, pišite mu ga kao dobro djelo. A kada Moj rob poželi da uradi dobro djelo, pa ga ne uradi, pišite mu ga kao dobro djelo, a ako ga uradi pišite deset sličnih, do sedamstostruko uvećanog." Hadis prenosi Ebu Hurejre radijallahu anhu, a bilježi ga Buharija.

"Nakon što Allah stvori džennet, reče Džibrilu: 'Idi pogledaj ga!' On ode i pogleda ga, a potom dođe i reče: 'Gospodaru, tako mi Tvoje moći, ko čuje za njega i ući će u njega!' Potom ga opkoli raznoraznim poteškoćama i čovjeku neugodnim stvarima, pa mu reče: 'Džibrile, idi pogledaj ga!' On ode i pogleda, a potom dođe i reče: 'Gospodaru, tako mi Tvoje moći, bojim se da će iko u njega ući!' Nakon što Allah stvori vatru (džehennema), reče: 'Džibrile, idi i pogledaj je! On ode i pogleda je, potom dođe i reče: 'Tako mi Tvoje moći, ko čuje za nju neće u nju ući!' On je zaokruži prohtjevima i strastima, pa reče: 'Džibrile, idi pogledaj je!' On ode i pogleda, pa reče: 'Gospodaru, tako mi Tvoje moći, bojim se da će iko ostati, a da ne uđe u nju!'" Hadis prenosi Ebu Hurejre radijallahu anhu, a bilježi ga Ebu Davud.