Jeste li vi normalni, ne možete ovo organizovati na zemljištu koje je "državno", i na kojem se gospodari... wt... ne mogu da vjerujem.... pa trebali ste na zemljištu kojim se ne gospodari tu je i šumsko i lovno gazdinstvo... znate li vi koliko divljači (imovina države) u koju se nekad i po 12 godina ulaže i do 40 000 KM iz vlastitog džepa p o g i n e. Šta ćete kako ćete nadoknadit štetu na državnom šumskom zemljištu.... halo to se ne radi tu... stvarno otkako nema starog načelnika Ilidže, pokoj mu duši, ljudi rade šta i kako hoće... pa vidite li vi da se kod nas zakoni o zaštiti državne imovine ne implementiraju... daćete našem dijelu one nevaspitane omladine i djece povod da kad se završi to takmičenje oprobaju neka auta po šumi i upropaste nešto ili još gore da im se dogodi neka nesreća...... oj znači Bože
Medvjed je sigurna smrt na toj ruti. Pogotovu za mladog, neiskusnog čovjeka. Priroda je strah i trepet. Vidio sam medvjeda kako u zubima, trčeći, nosi konja u žbunje. I pojeo ga je nakon 4 sata. Čitavog.
Bio je jun 1995. Sjedili smo na balkonu i rezali salatu za rucak. Na 10-ak cm pored glave prosla mi je "krmaca" (granata, Sarajlije je se dobro sjecaju) i nakon par sekundi rasturila salon za presvlacenje namjestaja i prostorije hora ilahija i kasida na Mojmilu iz kojih je izasao najbolji svirac tarabuka u BiH svih vremena, momak Dario se zvao, zvali smo ga Virsel... plakali smo izbezumljeni, momak je prosijedio preko noci, prezivio napad... nije proslo dva dana puna, pricalo se da je rat zavrsen i da se moze mirno napolju hodat, otiso mi je dajdža s jos 30 - ak ljudi da naprave javnu cesmu kod skladista Zvecevo, pala je "krmaca" na Mojmilo opet i s cesme se vratilo 5 muskaraca.... po Sarajevu su pucali, sjecam se, na golubove, snajperisti su bili zaduzeni za cuke i maksuz su im pucali u zadnje noge da ih gledaju kako krvare dok se vuku do skrovista jadne zivotinje. Sjecam se kad je komsija cetnik reko da ce ipucat iz pama na leglo macaka sto su se skrivale ispod Raminog fiće...dželati
Nikad ovdje mira neće biti... ovo je bože sačuvaj... i kad nedo bog izbije kakvog rata biće opet "oni kao hoće da se otcijepe, a mi kao ne damo".... teško bogu s nama kakvi smo... al stvarno... što ovo treba nama... princip jest puco u okupatora, al mogli smo brate danas bit ala Beč... al i puco je u trudnu ženu... ne može čovjek ovdje bit pametan... mene je svagdje u stranim zemljama bilo stid dosad kad me pitaju odakle sam reć da sam iz Sarajeva, pa svako mi kaze, to djeca znaju, uce u skoli iz historije, da je puco u trudnu zenu, ubio vladara i to je bio povod za pocetak Prvog svjetskog rata... čega se pametan stidi, budala se time ponosi.... niko nigdje od stranaca nikad nije reko "srpski terorista", nego "aktivista mlade bosne".. pitajte nekog od svojih iz dijaspore sta su od stranaca čuli ako su ikad to spomenuli... ovi debili na fotografiji brate mili ološ... al otišlo je kod nas u sarajevu sve u honduras, i kultura, i dostojanstvo, i ljubaznost, i gostoprimljivost, i svijest..
Uz dužno poštovanje onima koji su napisali ovaj članak i onima koji su dali izjave, informacija je sljedeća: mostovi nisu bili oštećeni, već su daske konstantno odnosili sa mostova lokalni stanovnici za potrebe građevinskih materijala, izlijevanja cerklaja na ogradama, što su i sami potvrdili. Mostovi se, ovi isti, "saniraju" prosječno svakih 6 - 8 godina. I ti isti ljudi koji kradu infrastrukturu i njene dijelove su isti oni građani BiH koji ne plaćaju niti kanalizaciju, niti odvoz smeća, niti uličnu rasvjetu, niti liftove, niti Hetig, niti Sarajevo stan, a mnogi od tih u svojim baštama (inače državno zemljište) na Dobrinji imaju septičke jame, pa im ponekad zafali koja daska s mosta da postave da se pređe preko septičke jame kad ih otvore na proljeće. Mostovi su bili u tako lošem stanju da ni psi niti mačke niti prelazili te mostove. a sad čim su postavili metalnu konstrukciju, nevaspitana dječurlija počela je donositi sprejeve i šarati po mostovima.
Bivši sam vlasnik jednog od najstarijih pasa u BiH (1993 - 2013.) i mogu da predložim kućnim savjetima sa Dobrinje da mačka Žuću prelože za upis u knjigu rekorda, naime mačak je rođen 1996., i još uvijek je u odličnoj formi, redovno ulazi komšijama kroz prozore i krade papagaje i zečeve za ručak :-)
Bivši dio naselja Mjesne Zajednice "Nedžarići III", danas pripada Mjesnoj Zajednici "Dobrinja A". Preko puta je ulaz u Aerodromsko Naselje. Prvobitna namjena zgrade bila je Uprava za carinu Međunarodnog aerodroma Sarajevo, i odjednom je namjena promijenjena. Po dijagonali od zgrade Aerodroma ima oko 400 metara. Trebala bi ta zona da spada valjda u sigurnosnu zonu oko aerodroma, tj. da se tu ništa ne gradi. Prije mjesec dana, četiri osobe rumunjske nacionalnosti, bez pasoša niti lične karte, opljačkale su staricu u tom naselju. Dakle, federalni je dio, a čak je stavljen i pogrešan naziv ulice, nije "Braće Mulić", nego "Hajrudina Šabanija".
Ovaj Nikolić jeste grobar. I jeste pristalica i zagovornik agresorske ideologije, i jeste u Sarajevu izginulo 11541 civil, od čega oko 700 djece, ali opet ovu poruku gospodina Sefera treba prenijeti na drugi način. Europa nas, zbog približavanja euro - atlantskim integracijama, prisiljava na službene odnose sa ovim predsjednikom, a naša prošlost i realne cifre i arhivski snimci, te rane na ljudskim tijelima i porušena infrastruktura, odvraćaju od suradnje s tim grobarom. Šta činiti uopće ?
Zgrada je napravljena na jednom od najstarijih i posljednjih velikih divljih staništa ptica močvarica u Sarajevu, pa i u Kantonu Sarajevo. Prirodni je habitat sa pseudoglejnim zemljištem i šuma hrasta lužnjaka i crnog graba, te crne johe i močvarne ive. Čista močvara. Ove godine bilo je samo 5 pataka. Inače, pravi prirodni mini - rezervat koji je trebalo očuvati, prorodno stanište rode, divlje patke, guske divlje, jedne rase vrlo rijetke žabe te močvarnih riba: čikov i karaš, kao i mnoštva endemmskih insekata iz reda Odonata. Ovo je sramota za Kanton Sarajevo i naselje Dobrinja. Uništavanje ovog tzv. mini - rezervata je počelo 2002. godine, kada su ljudi masovno počeli bespravno garditi kuće i krčiti močvaru. U naselju samo 5 objekata ima građevinsku i urbanističku suglasnost, i to kuća izgrađenih prije Drugog svjetskog rata, u kojima su živjela domaćinstva koja su se bavila uzgajanjem vrbe radi proizvodnje košaračkog pruća. Čist dokaz uništavanja imovine Bosne i Hercegovine.
