Ja vjerujem da je tako. Ali vjeruj i ti meni da su ove moje male Živinice postale mjesto trača, mjesto zlobe i oholosti. Zivim ovdje od kako sam se rodila, prije je to bilo mnogo drugacije, ali sad mi je vise muka izaci i proci ulicom. Prođeš našim bulevarom,svi te gledaju, svi te komentarisu, sta si obukao s kim si, sta si u nekom trenutku rekao. Gradic se skoro pa u potpunosti izoblicio, nema vise toplote one sto je nekada bila.Imam 22 godine i jos nijednom nisam izasla u u nase diskoteke Pašu i Kapo, odvratne su mi, kao i mnogi kafici.Nekoliko ih je solidno, a ostalo sve onaj nas krkanluk. Uvijek ću se pitati zašto nezdravo živimo ovaj život koji je prolazan. Zašto nam mladje generacije izrastaju u lose ljude...
Veceras još jedna tuča u Živinicama.Na moj očigled su se potikli trojica momaka, jedan od njih je prizemljio obojicu, jednog je tako jako udario nogom u stomak da se ovaj vise nije pomjerio i ovaj krenuo svojim putem medjum se vratio da vidi da li je ovaj sto lezi ziv,jer se nije ni pomjerio od udarca.Više ne znam šta se desilo.
Mrzim ovaj grad, živim ovdje što moram. Ovo je okolina užasa, loši ljudi, loših manira su svaki dan u većem broju, a dobrice se i ne primjete jer su u manjini. Često se pitam da li ću u ovakvoj sredini moći odgojiti djecu koju sutra dobijem, pitam se šta će biti za par godina kad je ovako već sad. Zivinice su nekad bile gradic za primjer svim ostalim manjim gradicima na periferiji većih gradova, ali ovdje se trenutno stvara opšti haos, da ne mozes otici prošetati ćaršijicom.
