Ostavi se price o "Allahu ekber".

Bosnjaci imaju Tursku,Istanbul,Arape i Zmajeve! I to je nesto,a nikakve veze s njima nemaju

Stoka neizivljena i zaostala, sta's

možeš se bošnjama kariNe napušit i to tanano

nataknu vas srbi i jedne i druge.....dalje od nas stoko sitnog zuba :))))

Slijedi argumentacija, koja derogira u potpunosti tvoje navode o prisutnosti Srba i Pravoslavlja u Kraljevstvu bosanskom: “U Molitvi suprotiva Turkom Marko Marulić pjeva o tome tko se sve bezuspješno tukao s Turcima: Boj su bili š njimi Harvati, Bošnjaci, Garci ter Latini, Sarblji ter Poljaci. Marulić zna: Hrvati su Hrvati, a kršćanski stanovnici Bosne su Bošnjaci. U svom putopisu iz 1530. Benedikt Kuripešić opisuje da je u Bosni našao “tri nacije i tri vjere“. Prvi su “starosjedioci Bošnjaci“ koji su “rimsko-kršćanske vjere“, drugo su “Srbi, koje oni zovu Vlasima... a vjere su sv. Pavla“, a treći su “pravi Turci“, pri čemu se iz cijelog teksta vidi da ne misli pojam Turčin u etničkom nego u vjerskom značenju, dakle kao oznaku za islamizirano bosansko stanovništvo. Ivan Franjo Jukić, centralna ličnost Bosne 19. stoljeća, pojavljivao se pod pseudonimom Slavoljub Bošnjak. Kao svoju nacionalnu odrednicu upotrebljavao je naziv Bošnjak i svoj jezik najčešće je zvao bosanskim. Stavu srpskog književnika i kritičara Dimitrija Tirola koji tvrdi da su Bošnjaci zapravo Srbi, da je Bošnjak samo oznaka geografske pripadnosti bosanskome prostoru, Jukić se suprotstavlja stavom: Bošnjaci su dosad bili ne samo u zemljopisnom smislu nego i u rodoslovnom: pravi Bošnjaci! Jukić dalje iznosi: Već su dvije godine, od kako se ja bavim među prostim narodom u Bosni, dobro motreći sva ona, koja se našega naroda tiču; ja sam mnogo i putovo po Bosni, ali još nikad ne čuh za srpski narod, niti za srbski jezik! Tamo sve iđe po bosanski i naški...“ Fra Anto Knežević je nastavio razvijati Jukićev stav o bošnjačkom narodu u tri konfesionalnosti i do kraja je ostao vjeran ideji bošnjačke nacije kao najprirodnijem tijeku stvari u tom vremenu oblikovanja nacionalnih identiteta u modernom smislu. U predgovoru svojoj knjizi Pad Bosne (1884.) piše: Nu ako nam je žao na Mađare, mnogo nam je žalije na njeku – čast i poštenje pravednima – jednokrvnu braću Srbe i Hrvate. Od ovih jedni nam rascijepiše Bosnu i Bošnjake, te rekoše da je Bosna do Vrbasa Srbija, a Bošnjaci da su Srbi; od Vrbasa pako Hrvatska i Hrvati; drugi da su u cijeloj Bosni samo Srbi, dočim četvrti proglasiše da su zgoljni Hrvati. Ovako dakle Bosna ponosna i Bošnjaci na glasu junaci kod ovakvih samo su prazna imena, izmišljotine od njekih zanešenjakah... Crkva bosanska znatno je izgubila izgubila na značaju prelaskom određenog broja njenog stanovništva na kršćanstvo/hrišćanstvo, a sve pod pritiskom kršćanstva/hrišćanstva, zaključno do XVIII stoljeća, kada nastaju zvanično Srbi i Hrvati u okvirima admistrativnih granica Bosne, odnosno 1862 god. kada Hrvatska šalje u Bosnu Klementa Božića a Srbija Teofila Petranovića sa namjerom da Bošnjačke katolike i pravoslavce pripreme da se izjasne po prvi put kao Hrvati i Srbi, što im je i uspjelo. Sa ovim činom nije samo izdana domovina od ova dva naroda, nego su se javila kontinuirana nastojanja, da se Bosna podijeli između dva susjeda, a njen najmnogobrojniji narod stavi pred izbor nestanka ili pripajanja Srbima i Hrvatima.”

Znanje je sve! Čitaj,sinko

Aaa ti si onaj iz Afrike..