PRISJETIMO SE:
Nema čarobne formule koja na jednostavan način
opisuje koliko je koja od religijskih sekti
opasna. Čak i danas je mnogo
naivnih ljudi (uključujući i cara Vladimira Putina)
koji žive u uvjerenju da je svako ko nosi u rukama
krst ili neke druge predmeta i izgovara ili
pjeva neke duhovne glasove istinski vjerski
predstavnik. Zbog toga potrebne su maksimalne
mjere opreza sa takozvanom "srpskom pravoslavnom
crkvom" koja je mnogo, mnogo opasnija od bilo kakve
šovinističke sekte koju čovjek može zamisliti.
U tom smislu, prisjetimo se ubistva Sibirca i velikog
ruskog svećenika Grigorija Rasputina koji je godine 1916
bio ubijen kao rezultat međunarodnih spletki u kojima su
priveno učestvovali pripadnici takozvane "srpske
pravoslavne crkve", koji su čak i danas spremni
uništiti što više stanovnika planete Zemlje.
Propagandno-psihološka dimenzija pomenute sekte
je približno slijedeća:
(1): ''svi ljudi su nekada u povijesti bili srbi i treba im
se osvetiti što su napustili svoju vjeru i naciju''.
(2): ''mi srbi smo jedini naivan, dobar i neiskvaren
narod, a svi drugi ljudi su podli i zli, pa je
herojski čin ubiti i orobiti svakoga ko nije srbin''.
(3): ''ako smo mi srbi kao nacija skloni lošim delima,
za to su svi drugi narodi krivi što smo mi takvo
domoljubno pučanstvo''.
ili jednostavnije kazano, (osnovna crta te nacionalne ideje napokon otkrivena):
(Velika Tajna):
''svi ljudi svijeta su poput fekalija na planeti, a mi srbi
smo kao TARIGUZ (pučki naziv za toalet papir na srpskom) koji
treba da očisti božiju stražnjicu“.
CIJELA ISTORIJA JUGOSLAVIJE ( I PRIJE I POSLIJE
DRUGOG SVJETSKOG RATA JE U OSNOVI PRIČA
O MONSTRUOZNOSTI ČISTOKRVNIH DOMOLJUBNIH
SRBA IZ SRBIJE (ĐIKANA ILI TARIGUZISTA) A PONAJVIŠE
BEOGRADA PREMA SVIM DRUGIM NARODIMA:
Ne samo u ratu već i miru imamo klasične obrasce ponašanja većine Srba (ponajviše iz Srbije) koji podrazumijevaju istrijebljivanje lica drugačije vjere ili nacije. Pa u tom smislu, da se još jednom prisjetimo što oni uče i kopiraju od svojih predaka:
DJELIĆ PRIČE O PRVOJ (STAROJ) JUGOSLAVIJI :
Po uzoru na Sarajevski atentat 1914 (kada su korišteni otrovi, bombe i pištolji protiv Franca Ferdinanda i građana Sarajeva koji su bili kolateralna šteta) od strane Srbije, tako se Beograd ponašao i poslije prvog svjetskog rata.Naime, Između dva svjetska rata, srpske (tariguzijanske) vlasti, uz potporu svog čistokrvnog domoljubnog naroda su bile fokusirane najviše na etničko čišćenjenje hrvata i muslimana. Poznatije ubistvo je bila pucnjava na hrvata Stjepana Radića 1928-e godine, uz kolateralnu štetu. Sa druge strane, zvanično se smatra nerazjašnjenom smrt muslimana Mehmeda Spahe 1939-e godine (zbog beogradskog ometanja istrage i prikrivanja tragova zločina), ali sve je više informacija koje ukazuju na to da su srpske vlasti Spahu likvidirale tajno pomoću otrova cijanida ubačenog u kavu. Prisjetimo se, toksikologija (znanost o otrovima) kaže da postoje i mnogo moćniji otrovi od cijanida, ali ono po čemu je cijanid poznat je upravo njegovo brzo (munjevito) dejstvo, pa se kao takav koristi za likvidacije po hitnom postupku. Kako izgleda takvo brzo, podmuklo i hladnokrvno ubistvo cijanidom u kavi, u jednom sličnom slučaju, možete vidjeti na Internet lokaciji:
article.wn.com/view/2013/11/16/Massachusetts_man_charged_with_murder_in_cyanide_poisoning_o/
FRAGMENT PRIČE O NOVOJ JUGOSLAVIJI:
Apsolutno je tačno da čak i među čistokrvnim srbima (kao i ostalim narodima) ima onih stvorenja koja konstruktivno djeluju u interesu čovječanstva. Ali, takve među sobom srbi najčešće ubijaju, pa onda ostaju u životu samo oni koji u prosijeku djeluju destruktivno. U tom pogledu ostali su isti kao i za vrijeme srbijanskog talenta Aleksandra Rankovića koji je kroz organe izvršne vlasti odmah na kraju drugog svjetskog rata (1945) započeo etničko čišćenje Jugoslavije likvidacijama onih naroda koji nisu srbi, i postavljanje čistokrvnih domoljubnih srba na pozicije ubijenih nesrba. Ovaj proces je Ranković nastavio sve dok nije uklonjen (1966). Ali, tu štetu koju je Ranković napravio nije bilo moguće popraviti ni nakon njegovog hapšenja. Izgleda da je diktator Josip Broz Tito tog procesa bio toliko svjestan da je godine 1974 (kroz delegatski sistem i decentralizaciju Jugoslavije) pokušao smanjiti razmjere etničkog čišćenja koje je dalje intenzivnije nastavio beogradski (srbijanski) talenat Slobodan Milošević (od 1987 godine), sve do njegovog hapšenja i transporta u međunarodni krivični sud u Hagu (2001). Najkrupnija razlika između srpskih stručnjaka Rankovića i Miloševića je u tome da Ranković nije mogao direktnije zakuhavati ratove u svijetu jer se plašio veće sile (diktatora Broza).
IMA TOGA MNOGO VIŠE:
Upravljanje i igre bombama bez obzira na kolateralnu
štetu ( beogradske škole haosa od Tankosića do Dačića ):
- zapaljive bombe (Podgorica 2015),
- improvizirane bombe (Priština 2014),
- kasetne bombe (kao na Zagreb 1995),
- automobilske bombe (kao u Banjoj Luci 2007),
- bombe oblika knjige (kao Sarajevo 1914),
- raketne bombe (u Moskvi 1995),
- nepoznate bombe (kao Beograd 1903),
- ručne bombe (Banja Luka 2014),
- bombe krmače (kao na Sarajevo 1995),
- i t.d. (etc).
BOSNA I HERCEGOVINA
je možda i izgubljena, ali
veoma je bitno uništiti
Tariguziju (Srbiju) jer ta
zloćudna tvorevina sasvim
sigurno predstavlja jednu
od najvećih opasnosti za
planetu Zemlju, ponajviše
zbog toga što su ogromna
većina njenih stanovnika
u metodama specijalnih i
ostalih ratova spremni ići
do takvih krajnosti i takvim
sredstvima da većina
ljudskih bića nisu sposobna
ni zamisliti s kime imaju posla.
ZONA ISKLJUČENJA:
Poštediti teritoriju Sandžaka
od istrijebljenja jer tamo
uglavnom žive obični ljudi
kao i svukud u svijetu.
ŠAMPIONSKA EKSTREMISTIČKA SPOSOBNOST
UPRAVLJANJA TOKOVIMA LJUDSKE POVIJESTI:
Podsjetnik o jednoj od planetarnih opasnosti (kako u ratu tako i u miru), neki fragmenti priče o statističkom fenomenu (vrhunski ekstremizam kao temeljna osobitost onih koji sami sebe smatraju čistokrvnim domoljubnim Srbima), individualni i društveni običaji koji bi se mogli opisati kao recimo tariguzizam ( na engleskom: tariguzism, na ruskom: таригузизм, na njemačkom: tariguzismus, na talijanskom: tariguzismo, na francuskom: tariguzisme).
KAKO JE NASTALA RIJEČ TARIGUZIZAM ?
Prosječni nacionalni mentalitet i ponašanje čistokrvnih domoljubnih srba već više od stotinu godina funkcioniše po principu TARIGUZ gdje svako od tih 7 slova (pečata) te riječi na srpskom ima značenje:
T - terorizam (kao u Zagrebu 1995),
A - atentati (kao u Sarajevu 1914),
R - ratovi (globalni ili barem lokalni kao u Sloveniji 1991),
I - izbjeglice (po cijelom svijetu kao u Albaniji 1999),
G - genocidnost (grobnice masovne, primarne, sekundarne kao u Bosni),
U - umišljenost (teorija nebeskog naroda),
Z - zafrkavanje sa cijelim svijetom (kao Ilija Garašanin u 19-om stoljeću).
Međunarodna zajednica je odgovorna ali tko je tjerao Srbe da ubijaju nenaoružane ljude.Poznata snimka prikazuje Mladića koji djetetu nudi čokoladu a poslije toga naredi da se svi muškarci uključujući i djecu strijeljaju.Danas se mogu vidjeti majice sa natpisom "Mladić-heroj" što samo govori o razini na kojoj se nalazi srpski narod.
SRBIJA ( TARIGUZIJA) NA PLANETI, KAO CENTRALNI
ORGAN IZ KOJEGA SE ŠIRI KANCEROGENO OBOLJENJE:
Metastaza, ili metastatička bolest, je širenje raka (kancera) iz jednog organa ili dijela na druge ne susjedne organe ili dijelove. Nova mjesta oboljenja, koja se na taj način formiraju, se nazivaju metastazama (često skraćeno "mets"). Ponekad se bolest povuče ako se uništi izvor metastaze.
