Postoji mnogo mitova vezanih za kićenje božićnog drvca. Jedan od njih kaže da je Martin Luther, začetnik protestanske reformacije, vjerovao da borovi predstavljaju dobrotu Boga.
Drugi mit je naročito bio popularan u 15. stoljeću. Naime, tada se pričalo da je u osmom stoljeću sveti Bonifacije stigao u pokrajinu Lower Hesse, gdje su pagani prinosili ljudske žrtve bogu Thoru.
To su radili u blizini njihovog svetog stabla hrasta, tj. Hrasta groma. U trenutku kada se trebalo dogoditi žrtvovanje djece, Bonifacije je ušao među pagansko mnoštvo i rekao:
"Pogledajte Hrast groma i pogledajte Kristov križ koji će slomiti čekić lažnog boga Thora."
On je zatim posjekao stablo i objesio ga naopako, što je, kako se vjeruje, dovelo do tradicije vješanja drveća naopačke kako bi predstavljala Sveto Trojstvo.
Danas se vjeruje da tradicija kićenja božićnog drvca potječe iz običaja koji je bio zastupljen u Njemačkoj u srednjem vijeku. Davne 1419. godine, jedno udruženje je u Freiburgu postavilo drvo ukrašeno jabukama, oblatama od brašna, šljokicama i medenjacima.
Igrale su se predstave posvećene spomendanu Adama i Eve, tj. Badnjaku, a drvo spoznaje predstavljala je jela sa jabukama vezanim za njene grane. U predstavama se koristila i "božićna piramida", trouglasta drvena konstrukcija sa policama na koje su se stavljale zvijezde i zimzelen. Do 16. stoljeća praksa ukrašavanja drvca spomenutim ukrasima se ustalila.
U Flandriji su također pronađeni dokumenti o drveću ukrašenom vunenim koncem, slamom, jabukama, orašastim plodovima i perecima.
